Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

Postoji jedno vrlo jednostavno pravilo za sve one koje je strah ili kojima smeta da ih netko negdje ne uhvati objektivom svojeg fotoaparata: Ako ne želite da vas netko snimi, nemojte na sebe privlačiti pozornost!   Poanta ulične i dokumentarne fotografije prvenstvno je zabilježiti neka neobična bića, stvari, pojave i situacije. Nešto što se ne viđa baš svaki dan, ili nešto što je moguće snimiti samo jednom i nikad više. Primjeri takvih interesa uličnih i dokumentarnih fotografa su vrlo često...: - neobično odjeveni ili uređeni ljudi - npr. netko tko izgledom znatno iskače od prosjeka, bilo kričavom odjećom, neobičnom frizurom i nečim sličnim. Ili pak suprotno, da tamo gdje su svi neobično odjeveni, netko bude odjeven vrlo konvencionalno pa na taj način iskače iz gomile. - ljudi u neobičnim pozama ili na neobičnim mjestima - npr. radnik kojemu samo glava viri iz šahta dok oko njega prolaze ljudi, sakupljač boca kojem samo noge vire iz kontejnera, čovjek koji peca ribu u šahtu (jer...

Nedavno se u jednoj javnoj zagrebačkoj kvartovskoj Facebook grupi pojavila objava u kojoj je jedna žena podijelila nekoliko fotografija tamnoputog muškarca kako sjedi na klupi i drži mobitel u ruci. U opisu objave autorica tvrdi kako "Pakistanac sjedi ispred vrtića i snima malu djecu mobitelom." Na tim njenim objavljenim fotografijama se vidi samo muškarac na klupi s mobitelom u ruci. Ne vidi se vrtić. Ne vide se djeca. Ne vidi se ekran njegovog mobitela. Ne vidi se ništa što bi potvrdilo takvu optužbu. Nameće se i pitanje po čemu zna da je baš Pakistanac, a ne neke druge nacionalnosti? ( screenshot objave ) Ispod objave su se u komentarima brzo stvorila dva tabora. U prvom taboru su se našli oni koji su odmah, samo na temelju tih fotografija i njene tvrdnje, počeli pisati kako bi oni njega razbili, istukli, masakrirali, deportirali itd... ukratko - linčovali. U drugom taboru su se našli oni koji su postavili racionalna pitanja: "Zašto nije odmah pozvala policiju?" ...

Danas se sve češće može vidjeti kako se pojedinci jako uznemire i naljute kada im nešto izazove nelagodu ili naruši komociju. Većina njih smatra da je njihova osobna i emotivna reakcija na nešto ujedno automatski i mjerilo (ne)ispravnosti, (ne)prihvatljivosti), pa čak i (ne)legalnosti toga što im je izazvalo nelagodu. U fotografskom kontekstu to se odnosi na situacije kada netko na javnom mjestu primijeti da je nečija kamera uperena u njegovom smjeru “a da ga nije pitao”. U tom trenutku dio ljudi automatski zaključuje da je učinjeno nešto pogrešno, pa čak i protuzakonito. Problem se javlja što ti ljudi često ne razlikuju dva pojma -  nelagodu i nelegalnost . Nelagoda je subjektivna emocionalna reakcija. No ta emocija sama po sebi nije nekakva "pravna osnova" po kojoj bi se svi ostali morali ravnati. Činjenica da se nekome nešto ne sviđa, te da toj osobi izaziva nelagodu, frustraciju ili osjećaj gubitka kontrole, ne znači da je to što je izazvalo nelagodu automatski nele...

Dio ljudi, koji su negdje čuli za pojam paparazzo , znaju tek da taj pojam ima neke veze sa fotografima, ali ne točno i kakve veze, pa su skloni svakog fotografa, fotoreportera ili općenito snimatelja koji ima pravi "profesionalni" fotoaparat nazivati paparazzo . Čini se da je takvim ljudima preteško shvatiti da pojam paparazzo označava isključivo fotografa koji konstantno i agresivno progoni svoj objekt snimanja, uglavnom neku poznatu osobu (glumca, pjevača, političara isl...).  Uz to, pojam paparazzo je danas za većinu fotografa uglavnom pogrdan, i većina ga doživljava kao svojevrsnu uvredu - kada ih netko nazove paparazzom , uglavnom to dožive kao pokušaj provociranja, zadirkivanja, ili ponekad kao indikaciju da možda imaju posla sa nekime tko patološki mrzi fotografe. Osim shvaćanja te definicije, dotičnima je često pretežak intelektualni rad dokučiti razliku između načina rada fotoreportera i paparazza . Fotoreporteri su vezani za neku medijsku ili fotoreporter...

Poznato je da kamere, snimanje, fotografi i snimatelji najviše smetaju kompleksašima, muljatorima i paranoicima, i da su te tri kategorije ljudi oni koji redovito na javnim mjestima maltretiraju fotografe i snimatelje, i prema njima se agresivno ponašaju kad god im se za to pruži prilika, tj. kada su u njihovoj blizini, a pogotovo ako snimaju nekeoga ili nešto, ili ako snimaju u njihovom smjeru.  Da netko spada u ove kategorije, otkrije se po nastupu takve osobe prema fotografima i snimateljima, a repertoar je uglavnom u rasponu od vikanja, omalovažavanja i sličnih "sraćkanja", pa do otvorenog fizičkog nasilja... Ima i onih koji su istovremeno u više od jedne od te tri kategorije, a postoje i oni (relativno malobrojni) koji su van tih kategorija, ali slično reagiraju...   1. KOMPLEKSAŠI Kod kompleksaša se uglavnom radi ili o prepotenciji, egocentričnosti, osjećaju vlastite velevažnosti i "superiornosti", ili pak s druge strane o nekakvoj lažnoj "skr...

Demagogija je metoda kojom se nastoji od strane političara, državnih institucija, dežurnih dušebrižnika i sličnih ljudi kod širokih narodnih masa potaknuti strah, paranoja i mržnja prema nekoj osobi ili skupini osoba, zbog neke njihove osobine ili pripadnosti. Tako u zadnje vrijeme upravo zbog antifotografske demagogije ljudi masovno razvijaju averziju prema fotografima. Ovo je posebno izraženo u zemljama kao što su SAD i Velika Britanija, gdje se medijskim manipulacijama, raznim kampanjama državnih institucija i na brzinu proguranim zakonskim regulativama, nastoji stvoriti atmosfera straha od fotografa. Nažalost, ova pojava se polako ali sigurno širi i na druge zemlje uključujući i našu. Iako danas živimo u vremenu u kojem milijarde ljudi svakodnevno snimaju sebe i sve oko sebe pametnim telefonima, a svaki trg, ulica, koncert, prometna nesreća ili obiteljski ručak završavaju na nečijem profilu na društvenim mrežama, čim se negdje pojavi osoba s "pravim" fotoaparatom...

Robert Doisneau (1912–1994) – francuski fotograf i jedan od najznačajnijih predstavnika humanističke i ulične fotografije 20. stoljeća.

Murphyjevi zakoni, dobili su ime po kapetanu Edwardu Murphyju, koji je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća radio kao inženjer u američkoj vojsci. U jednom trenutku došao je do zaključka da "ako nešto može poći naopako, poći će naopako". S vremenom je iz ovoga osnovnog "zakona" nastalo mnogo korolara (nadopuna). Isti su, naravno sasvim primjenjvivi i na fotografiju... Glavni Murphyjev zakon: "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako." Korolari (nadopune): Ništa nije tako lako snimiti kao što izgleda. Svaka priprema za snimanje zahtjeva više vremena od samog snimanja. Ako uočiš četiri stvari koje ti mogu upropastiti fotografiju i izbjegneš ih, pojavit će se peta. Uvijek postoji lakši način da se nešto snimi. Ako gledaš u taj lakši način dovoljno dugo, nećeš ga vidjeti. Ako fotografski zadatak izgleda lako, težak je. Ako izgleda teško, onda je vraški nemoguć. Fotografska oprema će prilikom pada biti oštećena upravno proporcionalno svojoj vrijednost...

Male šale mogu izazvati velike probleme! Međutim, postoje ljudi kojima je to zbog intelektualne potkapacitiranosti malo teže shvatiti. Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali. Ili u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) ili u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.) No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo te...

Koja je razlika između Boga i birokrata? Bog ne umišlja da je birokrat. A birokrati se u današnje vrijeme često ponašaju kao da su "bog i batina", odnosno nekakav "vrhovni autoritet", prvenstveno po pitanju interpretacija raznih direktiva, uredba i zakona, a zatim i nametanja vlastitih ideja o tome kako bi ljudi trebali živjeti i funkcionirati, da apsolutno sve bude u skladu sa tim istim direktivama, uredbama i zakonima. Štoviše, vrlo često se događa apsurd da birokratske interpretacije postojećih zakona - pogotovo kada su ti zakoni nedorečeni ili previše općeniti - budu izuzetno restriktivne. Umjesto da rješavaju konkretne i stvarne probleme, nerijetko prekomjerno reguliraju ono što uopće ne bi trebalo regulirati, stvarajući ljudima nepotrebne komplikacije i više problema nego što ih rješavaju. Jedan od najpoznatijih primjera takve birokratske prakse je, naravno, GDPR - famozna Uredba o zaštiti osobnih podataka koju je EU nametnula svim državama članica...

Ako se netko slučajno pita zbog čega ovaj blog ima naslov "Fotografi svih zemalja, naoružajte se!" , odnosno čime bi se to fotografi trebali "naoružati", naravno da se ne radi o oružju u doslovnom smislu, već o stvarima bez kojih nema prave, ozbiljne, smislene i odgovorne fotografije, niti fotografa. Fotografi bi se trebali naoružati...   ...Znanjem - Ozbiljan fotograf mora znati mnogo toga... od onih osnovnih stvari vezanih za fotografiju, fotografsku tehniku, estetiku, i slično, pa do onih vezanih za svoja zakonska prava i što učiniti kada ih netko krši ili pokušava uskratiti.   ...Opremom - Dobra i skupa fotografska oprema ne čini nužno i dobrog fotografa. Ali bez fotografske opreme, koja je osnovni alat svakog fotografa, nema ni fotografiranja.   ...Vremenom - Fotografiranje zahtjeva mnogo vremena. Planiranje, traženje kadra i dobrog svijetla, čekanje trenutka. Ozbiljni fotografi potroše sate i sate na nešto što se zapravo može sažeti u nekoliko djelić...

S obzirom da je za 1. ožujka 2026. najavljeno gašenje platforme Blog.hr, i brisanje svega što je tamo ikada napisano, pojavila se potreba, nakon 15 godina pisanja bloga, hitno pronaći zamjensku platformu.  Za sada ovdje. Reciklirati ću i ponovo ovdje objaviti neke tekstove sa starog bloga koji su još uvijek aktualni, informativni i koliko-toliko društveno korisni. Svi oni ostali, nažalost, ostati će samo u mojoj arhivi...