Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

 Što se dogodi kada fotografi (pre)ozbiljno doživljavaju fotografiju?

Vid se smatra najvažnijim osjetilom, jer njime čovjek prima 80% informacija o svojoj okolini. Ne treba ni pričati koliko je vid važan za bavljenje fotografijom (iako ima ljudi koji se unatoč slabovidnosti ili čak potpunoj sljepoći više ili manje uspješno bave fotografijom). Ako se izuzmu dalekovidnost, kratkovidnost i astigmatizam, koji su daleko najčešći poremećaji vida, ima i drugih vrlo čestih stanja i bolesti koja privremeno ili trajno smetaju, oštećuju ili uništavaju vid. Neka od tih stanja i bolesti su...: Daltonizam Daltonizam je poremećaj raspoznavanja boja u većoj ili manjoj mjeri, koji varira od toga da osoba ne vidi jednu od osnovnih boja (crvenu, zelenu ili plavu), pa do toga da boje ne vidi uopće, tj. svijet vidi monkromatski (crno-bijelo). Plutajuće čestice Plutajuće čestice ( floateri , mušice..) nisu opasne same po sebi, ali mogu, pogotovo ako su veće, biti prilično iritantne zbog toga što osoba stalno vidi "flekice" i "paučinu" kako lepršaju u vid...

Za one koji ne znaju " kvaka 22 " je izraz koji se odnosi na paradoksalnu i bezizlaznu situaciju iz koje se ne može pobjeći jer su pravila u međusobnoj suprotnosti. Kao npr. u situaciji tipa: "Ako nemaš iskustva nitko te neće angažirati, a kako da bez angažmana stekneš iskustvo?" Taj princip je vrlo primjenjiv na domaću praksu u kojoj nekom "anonimnom" fotografu, koji još nije napravio samostalnu izložbu, niti jedna "ozbiljnija" galerija ili izložbeni prostor neće ni razmotriti mogućnost da mu da na korištenje svoj prostor kako bi napravio izložbu.  To čak ide do mjere da se uopće niti ne želi pogledati autorove radove, jer im je to "gubitak vremena" (zbog pretpostavke da ako je netko "anonimus" onda "sigurno ne valja"), dok s druge strane, u situacijama kada je netko "poznati fotograf", "ime" ili član neke od razvikanih fotografskih ili umjetničkih udruga, bez pardona dobiva termin za izložbe, ča...

Mike Disfarmer (1884. - 1959.) bio je američki fotograf koji je snimao portrete običnih ljudi u ruralnom dijelu Arkansasa. Snimao je uglavnom studijske portrete lokalnih ljudi - farmera, obitelji, vojnika, parova - minimalistički, bez uljepšavanja i dekoracije. Iako za života nije bio široko poznat, smatra ga se važnim predstavnikom američke dokumentarne fotografije 20. stoljeća.

Kad god se govori o fotografiji, vrlo često se miješaju autorsko pravo i pravo osobnosti. Radi se o dvije različite stvari koje štite različite interese. Autorsko pravo štiti fotografa kao autora i njegovu fotografiju kao autorsko djelo. Fotograf kao autor fotografije u pravilu ima pravo odlučivati kako će se fotografija koristiti, umnožavati, objavljivati i distribuirati. Npr. Činjenica da je netko dobio fotografiju od fotografa, ili to što je fotografija javno dostupna, ne znači automatski da je smije slobodno koristiti. Pravo osobnosti odnosi se na zaštitu dostojanstva osobe čiji lik je prikazan na fotografiji. Ono štiti njezin ugled, čast, dostojanstvo i osobni identitet. Zato fotograf može biti autor fotografije, ali to samo po sebi ne znači da fotografiju neke osobe može objaviti ili koristiti u nekom omalovažavajućem i pogrdnom kontekstu.

Glupave, apsurdne, nedorečene i nebulozne uredbe i zakoni, zasnovani na lažnim argumentima i nebuloznim pretpostavkama, a donešeni uz obilje propagande kako se to sve radi iz "plemenitih razloga"  koji će "sigurno spiječiti zločine", najčešće služe samo tome da s jedne strane nedužnim ljudima bezrazložno otežavaju život i rad, i da pri tome varaju naivne (koji zaista naivno veruju da slovo na papiru nešto sprečava) i prave od njih budale. Sasvim je normalno da takvi zakoni i uredbe prije ili kasnije naiđu na popriličan otpor, izbjegavanje, masovno nepoštivanje i ignoriranje, ili čak i na snalaženje i "zaobilaženje" tih zakona i uredbi. Tako je svugdje u svijetu, a ne samo kod nas... GDPR po tom pitanju nije iznimka, i od trenutka stupanja na snagu zbog svoje restriktivnosti i nedorečenosti naišao je na otpor kod fotografske i snimateljske populacije, i to iz više od nekoliko razloga: 1. Birokrati koji su napisali GDPR , kao i oni koji ga vrlo restriktivno...

Razvoj i napredak sustava umjetne inteligencije posljednjih nekoliko godina omogućio je da su AI sustavi u stanju stvoriti toliko uvjerljive prizore da ih je na prvi pogled, bez vrlo detaljne analize, često gotovo nemoguće razlikovati od stvarnih fotografija ili videosnimaka. I dok jedni umjetnu inteligenciju vide kao korisni alat koji ubrzava rad i omogućava veću kreativnost, s druge strane se pojavljuju i problemi vezani uz nekontroliranu i neetičku upotrebu AI tehnologije. Štoviše, njeno korištenje već i sada ima utjecaj na fotografe i videografe, ali i na sve druge ljude koji su svakodnevno na neki način u doticaju sa vizualnim sadržajima. Dotjerivanje fotografija uz pomoć AI-ja Obrada fotografija nije nikakva novost, s obzirom na to da fotografi obrađuju fotografije otkad fotografija postoji kao medij i umjetnička disciplina. Osim klasične obrade u tamnoj komori, posljednjih nekoliko desetljeća koriste se razni računalni programi (poput Photoshopa). Međutim, velika je razlika izme...

 

Prošlo je točno šest mjeseci otkako je NovaTV ubila Blog.hr. Bila je to platforma na kojoj su mnogi domaći blogeri stasali i odrastali, godinama pisali i koja je nakon 22 godine svojeg postojanja jednostavno ugašena nečijom poslovnom odlukom. I to otprilike u maniri kao da se briše cache računala, kao da se u otpad bacaju suvišne i nepotrebne datoteke, a ne kao da se uništava nešto što je velik broj ljudi godinama stvarao. Koliko god Blog.hr kao platforma možda nije bio savršen, jedna svakako pozitivna stvar bila je što je imao naslovnicu koja je bila centar svih blogerskih zbivanja, te svojevsrsno okupljalište na kojem se moglo čitati nazanimljivije stvari koje su blogeri napisali i gledati fotografije koje su snimili i objavili.  Danas, svi oni blogeri koji su nastavili pisati na drugim pratformama, uključujući i ovu, moraju se doslovno tražiti po bespućima interneta. Više ili manje uspješno. Oni ostali koji nisu, nažalost, ostali su bez svega... 

Danas, čini se, ima jako puno onih koji više pate na vanjski izgled i savršeno stanje opreme koju koriste, nego na njenu stvarnu upotrebljivost i  funkcionalnost. Štoviše, očekuju da bi im fotoaparati i objektivi, i nakon višegodišnjeg korištenja, trebali izgledati "kao ispod čekića". Bez ikakvih oštećenja i tragova korištenja. U suprotnom, reakcije idu od kilometarskih lamentacija i žalopojki, preko dodijavanja servisima radi beznačajne ogrebotine, pa sve do odbacivanja ili prodaje tog "uništenog" i "neupotrebljivog" komada opreme. Takvima je preteško prihvatiti da su takve stvari potpuno normalne za očekivati, jer se sve troši upotrebom. S druge strane, ima fotografa koji su na takve, upotrebom istrošene komade opreme, vrlo ponosni, jer su pokazatelj da su i oni i njihova oprema mnogo toga prošli i još više toga snimili. U konačnici, nitko neće pitati je li neka fotografija savršenim fotoaparatom bez ogrebotine, već će je zanimati isključivo što je n...

 Kolekcija fotografija velikih poznatih fotografa... 

Jedan od većih problema koji može zadesiti objektiv fotoaparata jest da se u objektivu fotoaparata nastane gljivice. One se manifestiraju u obliku manjih ili većih sivkasto-zelenkasto-smećkastih mrljica ili tvorbi koje nalikuju na paučinu. Primjeri objektiva napadnutih gljivicama: SLIKA 1 , SLIKA 2 Kada i zašto objektiv napadaju gljivice? Glavni razlog pojave gljivica u objektivima je vlaga. Gljive vole vlagu. Ako je objektiv dugo vremena pohranjen u toplom i vlažnom okruženju, lako se može dogoditi da ga napadnu gljivice. Koji se problemi javljaju kada gljivice napadnu objektiv? Ako se gljivice nisu jako proširile po lećama, neće biti nekog prevelikog utjecaja na kvalitetu slike (no to ne znači da se činjenica da u objektivu ima gljivica smije zanemariti). U ekstremnijim slučajevima može se dogoditi mutna slika (kompletna ili samo dio), odnosno razni "flekavi" ili mutni artefakti na slici. Dodatni je problem taj što gljivice u objektivu mogu oštetiti zaštitne i antirefleksne...

Foto-safari je vrsta lova u kojem se "puca" fotoaparatom, a kući se - umjesto mesa i eventualnih trofeja - nose fotografije i uspomene. Čak i obična šetnja prirodom, izlet ili planinarenje mogu se u trenutku pretvoriti u neplanirani  foto-safari ako se naiđe na divlje životinje. Ipak, kao i svaka aktivnost u divljini, i foto-safari ima svoja osnovna pravila kojih se treba pridržavati. 1. Sigurnost prije svega Nijedna fotografija nije vrijedna ozljede ili gubitka života. Nažalost, bilo je slučajeva kada su ljudi, pokušavajući u prirodi snimiti "savršeni kadar", padali s litica, drveća ili se dovodili u slične opasne situacije, zbog izlazaka iz vozila ili skretanja s označenih staza. Ako se radi o organiziranom obilasku, treba bez pogovora slušati upute vodiča. 2. Ne približavajte se životinjama Divlje životinje nisu kućni ljubimci. Bez obzira koliko mirno ili "pitomo" izgledale, one su i dalje divlje. Pogotovo kada se radi o predatorima. Čak i male, na prv...

Puno ljudi koji postanu roditelji imaju potrebu fotografski bilježiti sve značajnije trenutke u djetetovom životu, kako bi imali slike za uspomenu, i kako bi ih, ponosni na svoje potomstvo, pokazivali drugima. No da bi se dobilo fotografije vrijedne spomena, a ne tek gomilu nekakvih bezveznih "snapshota", nije dovoljno samo pritiskati okidač na mobitelu ili fotoaparatu, već je potrebno barem neko minimalno znanje o fotografiranju. To naravno ne znači da bi svaki novopečeni roditelj morao nužno proći fotografsku školu; čak i potpune neznalice u fotografiji mogu snimiti sasvim solidne fotografije za obiteljski album, ako se pridržavaju nekoliko vrlo jednostavnih naputaka... 1. Biti što bliže. Fotografska maksima kaže da ako slika nije dovoljno dobra, fotograf nije dovoljno blizu. I to fizički, a ne zoomom. Zoom treba koristiti samo onda ako se fizički ne može približiti. 2. Napuniti kadar. Uhvatiti u kadar (samo) ono što je bitno, tj. ono što se želi zabilježiti. Npr. ako je ...

 

Zakoni u RH se vrlo često mijenjaju, a svoj utjecaj na to uvelike ima i nametanje raznih, često nebuloznih uredbi (poput GDPR-a), direktiva i sličnih regulativa od strane EU-a, koje se moraju uvesti u zakone. To često dovodi do toga da velik broj ljudi nije sigurno što je, a što nije zabranjeno zakonom, a uz to mnogo je onih po kojima je "zabranjeno sve što im se ne sviđa da netko drugi radi". Ukratko: Ono što nekim zakonom nije zabranjeno i kažnjivo, dozvoljeno je, koliko god se to nekome iz nekih osobnih ili emotivnih razloga ne sviđalo!   Što se fotografije i fotografiranja tiče, tu ima jako puno sivih zona, i svojevoljnih birokratskih tumačenja, no nekakav glavni orjentir po pitanju legalnosti snmanja sadržane su u nekolicini bitnijih zakonskih članaka, koji dosta precizno opisuju što nije dozvoljeno snimati, gdje, kako i zašto, te daje definicije o čemu se točno radi. Najvažnje (ne sve!) zakonske odredbe koje se tiču fotografiranja, fotografije i (zlo)upotrebe iste (na s...

Kad god se negdje na internetu potegne rasprava o legalnosti snimanja, pogotovo snimanja na raznim javnim mjestima, neizostavno se dogodi da netko, najčešće onaj tko tvrdi da je snimanje zabranjeno, citira slijedeći članak kaznenog zakona RH: Članak 131. (1) Tko neovlašteno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Međutim, nisu svijesni da su u krivu, jer postoji jedan problem: Taj članak zakona odavno više ne vrijedi!!! Radi se o članku iz starog kaznenog zakona RH koji je prestao vrijediti 31.12.2012. godine, a koji je bio prilično neodređen, u smislu da se moglo vrlo proizvoljno tumačiti što bi se zapravo moglo smatrati "neovlaštenim" i "kriomice". Naime, 1.1. 2013. stupio je na snagu novi kazneni zakon , a u kojem vrlo precizno stoji slijedeće: Članak 144. Neovlašteno slikovno snimanje (1) Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od p...

František Drtikol (1883. - 1961.) bio je češki fotograf i jedan od najznačajnijih umjetnika europske fotografije prve polovine 20. stoljeća. Proslavio se 1920-ih stiliziranim aktovima sa naglašenim svjetlom, geometrijskim formama i elementima simbolizma i art decoa.  

Ponekad se može primjetiti kako u starijim postovima na blogovima, ali i na raznim forumima i web-stranicama, nedostaju slike. Bilo da je na njihovim mjestima samo praznina, bilo da se umjesto slike prikazuje logo servera ili servisa na kojem se slika nalazila. Koliko god da ta pojava ponekad bila iritantna, razlog je zapravo vrlo banalan - problem nije u blogu servisu, već u lokaciji (tj. internetskoj adresi) na kojoj se slika nalazi(la). Naime, za postavljanje slika na blogove, uglavnom se koriste nezavisni servisi za upload slika, kao što su npr. Imageshack, Postimage, Photobucket ili TinyPic. Kada je neka slika jednom uploadana na takav servis, nju se može, pomoću odgovarajućeg linka na tu sliku i malo HTML koda, postaviti (kako bi se engleski reklo "embedati", a po naški bi ti valjda bilo "uglaviti"?, op.a.) na bilo koju web stranicu. Na sličnom principu funkcionira i postavljanje filmića sa YouTube-a. Štoviše tu istu sliku koja se nalazi na jednom mj...

Fascinantno je da danas, u 21.stoljeću postoje toliko intelektualno prikraćeni ljudi koji, unatoč svim tehničkim i znanstvenim dostignućima današnjeg vremena, tvrde da je zemlja ravna ploča. Posebno zabrinjavajuće je i koliko taj "ravnozemljaški pokret" u zadnje vrijeme uzima maha te se širi, ponajviše zahvaljujći društvenim mrežama poput Facebooka, i internet servisima poput YouTube-a, te "podcastima" koji takvim osobama radi gledanosti daju medijski prostor. Nazvati sve te ljude idiotima bila bi zapravo uvreda za idiote... Ravnozemljaši su u stanju u kratkoj jedinici vremena izreći količinu gluposti koja varira od avogadrovog broja do gugola, a pobijanje baš svake njihove idiotarije (počevši od samog oblika zemlje, njihovog negiranja gravitacije i općenito kompletne fizike, astronomije, optike..., pa sve do njihovih bajki za malu djecu i idiotarija koje su u domeni maloumnosti), oduzelo bi enormno vremena i prostora.... No evo samo nekoliko najčešćih ravnozemljašk...

5 grešaka koje najčešće rade ljudi koji se tek uče snimati na film, bilo da su potpuni početnici, bilo da su prvo snimali digitalno, a zatim odlučili pokušati snimati i na film... 1. Pogrešno umetanje filma Ovo je jedan od najčešćih problema s kojima se susreću fotografi koji se tek uče snimati na film. Umetanje filma je radnja koja zahtjeva dosta vježbe, pogotovo kod starijih aparata sa ručnim namatanjem filma (na nekim novijim aparatima je dovoljno umetnuti kazeticu s filmom i zatvoriti aparat, nakon čega aparat sam namota film). Kod neispravnog umetanja može se dogoditi da se film otkvači, da se podere preforacija ili čak da film i pukne. 2. Pogrešno određivanje ekspozicije Film ima stalni ISO koji se ne može mijenjati (za razliku od digitalije), te jednom kad se umetne film određene ISO vrijednosti, ta vrijednost je konstantna sve dok se film ne ispuca. Jedine dostupne varijacije su otvor blende i brzina zatvarača. Zadnje generacije automatizranih aparata na film ima...

Fotograf Eric Kim sastavio je popis od 100 stvari o fotografiji. Njegov popis se može vidjeti ovdje: 100 Things I Have Learned About Photography Zadnja stavka na popisu je "make your own list" - sastavi vlastiti popis. Dakle, evo, potpuno nasumičnim redosljedom, moj vlastiti popis (doduše sa 50 stavki, no možda jednog dana napišem još jedan popis)....: 01. Dobar fotoaparat ne znači nužno i dobrog fotografa. 02. Veličina i oblik aparata nisu važne dok god ovaj snima slike. 03. Fotografija se najbolje uči i uvježbava fotografiranjem. 04. Prednosti digitalije su mane filma. 05. Prednosti filma su mane digitalije. 06. Uvijek sa sobom nosi fotoaparat. Bilo kakav. 07. Photoshop je za digitalnu ono što je tamna komora za klasičnu fotografiju. 08. Što veći izbor opreme, to više nedoumica oko toga čime snimati. 09. Foto torba ili foto ruksak najčešće samo smetaju. 10. Tek ispred fotoaparata ljudi otkrivaju svoj pravi karakter. 11. Uvijek imaj u rezervi barem jedan potpuno mehanički ap...

Jako puno ljudi danas  svoje prve fotografske korake rade upravo pomoću mobitela s ugrađenim kamerama. Jedan maleni dio njih, nakon nekog vremena osjeti potrebu preći na "pravi fotoaparat", međutim često nisu svijesni da je za tako nešto potrebno ipak malo više znanja o fotografiji, odnosno fotografskoj tehnici i tehnologiji od pukog stiskanja okidača i eventualnog odabira nekog "umjetničkog filtera", kako se to inače radi na mobitelima. Iako je u današnje vrijeme na internetu dostupno zaista mnogo materijala o fotografiji, bilo u obliku ilustriranog teksta, bilo u obliku kojekakvih "tutorijala" na YouTube-u, često se događa da pojedinci koji su odrasli na mobitelima, jednostavno ne žele trošiti vrijeme na to da se malo više informiraju o tome, iako im je to lako dostupno, a što rezultira vrlo bizarnim, i dapače pomalo tragikomičnim situacijama. Bilo je slučajeva da su ljudi, koji su kupili pravi fotoaparat, nakon samo nekoliko okinutih fotografija bivali ...

Inger Munch (1868.-1952.), sestra poznatog slikara Edvarda Muncha, bavila se fotografijom...  

Još od samog izuma fotografije, sposobnost da se na papiru zadrži slika istovjetna izgledu osobe ili predmeta često je izazivala strah i sumnju. Zbog toga su se odmah nakon izuma fotografije pojavila i praznovjerja vezana uz fotografiju, a koja u većoj ili manjoj mjeri egzistiraju i danas. Praznovjerje općenito predstavlja neko uvjerenje koje se ne temelji na činjenicama, logici ili znanju, već na pukom vjerovanju da će se nešto dogoditi kao posljedica nekog drugog čina ili događaja, i to bez dokaza o postojanju stvarne uzročno-posljedične veze. Takva uvjerenja kod praznovjernih ljudi često izazivaju strah, a pretjeran i iracionalan strah od nečega može voditi u paranoju, koja pak ponekad rezultira agresivnim ispadima ili histeričnim reakcijama. U ovom slučaju na pojavu fotografa ili kamere. Jedno od najrasprostranjenijih praznovjerja jest uvjerenje da fotografiranje može ukrasti ili zarobiti dušu osobe, odnosno da slika sadrži njenu životnu energiju. Zbog ovog vjerovanja, smatr...

U gotovo svakom radnom oruženju ima seronja, tj. egocentričnih, samodopadnih persona koje za sebe smatraju da su "bogom dane", dok sve druge oko sebe smatraju manje vrijednima, "neznalicama" i "nesposobnjakovićima". Kada seronje prevladavaju u nekoj radnoj okolini, ili se dogodi da su čak budu i na nekim rukovodećim mjestima, tada počinju problemi za sve one koji to nisu, a dotičnima iz ovog ili onog razloga ne pašu. U takvim okolinama, normalan i radišan čovjek koji se svojski trudi odraditi posao kako treba, te stoji iza svoga posla, zahvaljujući opravo seronjama redovito doživljava slijedeće situacije...: ** Kad nastojiš u poslu koji radiš biti metodičan i temeljit (kako bi izbjegao greške koje su rezultat brzopletosti i površnosti) dobivaš opaske da si "spor", "neznalica" ili "previše kompliciraš". A te opaske dolaze upravo od onih koji često zabrljaju zbog vlastite nepažnje, brzopletosti i površnosti i koji uz to ne dozvo...

Jedan intervju sa fotografom Ivom Pervanom iz 2021. godine, objavljen u Večernjem listu. Fotografija je najmoćnije sredstvo komunikacije na planetu, a kod nas o njoj odlučuju neznalice i uhljebi