Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

 Lee Friedlander  

Kako javljaju mediji, Američka fotoreporterka lista The Washington Post, Heidi Levine, brutalno je napadnuta i pretučena u petak, 16. listopada 2026., dok je izvještavala o berbi maslina na okupiranoj Zapadnoj obali. Napad su izvršili maskirani izraelski doseljenici koji su okružili palestinske farmere i novinare, nakon čega su 63-godišnju fotoreporterku oborili na tlo, te je cipelarili i udarali palicama. Israeli settlers attack Palestinians and Washington Post photographer in West Bank Washington Post Photographer Severely Beaten by Masked Settlers in the West Bank

Stariji mehanički fotoaparati su prilikom okidanja proizvodili specifičan zvuk... "klik", "kvrc", "škljoc" ili koji bi već onomatopejski izraz ljudi koristili da ga imitiraju. Taj zvuk, tiši ili glasniji, ovisno o samoj konstrukciji aparata i njegovog zatvarača, rezultat je zapravo mehaničkih pomicanja sklopa zatvarača koji se prilikom okidanja otvarao i zatvarao kako bi omogućio da svijetlo fokusirano objektivom padne na film, fotografsku ploču ili digitalni senzor, i na taj način stvori sliku. Međutim, u zadnje vrijeme, pojavom tzv. mirrorless digitalnih fotoaparata (a koje proizvođači forsiraju nauštrb DSLR-ova), koji nemaju pomične mehaničke dijelove zatvrača, te snimku stvaraju isključivo fotoelektričnim putem, takav mehanički zvuk se prilikom okidanja ne čuje, a na većini aparata on je zapravo stvoren umjetno - radi se o snimljenom zvuku (zvučnoj datoteci) koji se emitira u trenutku okidanja, kako bi fotograf znao da je okinuo. Slična stvar je i na ...

Danas je u fotografskom svijetu više-manje sve automatizirano i tehnologizirano. Ljudi su stoga postali vrlo komotni do mjere da se oslanjaju na tehnologiju, nauštrb vlastitih vještina. Mirna ruka Mirna ruka je nekad bila glavna metoda stabilizacije fotoaparata prilikom snimanja. No otkada su se pojavili elektro-optički sustavi stabilizacije slike u aparatima, mirnoća ruku je nekako postala "nebitna" i više-manje zaboravljena stvar. Tako je danas zapravo svima bitnije da li aparat ili objektiv imaju ugrađen sustav za stabilizaciju slike nego da li oni sami imaju mirne ruke prilikom snimanja. Štoviše, za mnoge je danas tehnika "priljubi ruke uz tijelo i zadrži dah dok okidaš" totalna nepoznanica. Danas gotovo svi kada snimaju drže ruke ispružene i/ili laktove izbačene od tijela, a što je zapravo vrlo nestabilan položaj i koji može vrlo lako rezultirati mutnim snimkama. Neki će se pravdati da je to zato jer gledaju u ekran, a ne kroz "zuher"* (kojeg čak više...

   

Nisam do sada, a niti u budućnosti namjeravam nabaviti dron za snimanje iz zraka, iz dva vrlo konkretna razloga...: Razlog #1 - Birokracija Kako se kod nas i najjednostavnija stvar može komplicirati birokracijom i papirologijom, tako ni letenje/snimanje dronom nije iznimka. Inače sam jedan od onih koji takvo kompliciranje svega birokracijom (gdje uvijek ili fali neki papir ili se nešto mora čekati) mrzi iz dna duše, iz prostog razloga što to bavljenje birokracijom i papirologijom oduzima više vremena nego ono zbog čega se čovjek mora baviti njome. Od toga da svaki dron mora biti registriran i osiguran, preko toga da svaki operater dronova mora prvo položiti odgovarajući ispit (ovisno kakvim dronom leti), pa do toga da svako letenje mora najavljivati agenciji za zračni promet, kontroli zračne plovidbe, te na rkaju slati snimke na pregled geodetskoj upravi na odobrenje... i paziti na još gro drugih stvari navedenih u zakonima i pravilnicima, ako ne želi riskirati enormno visoke kazne. Ra...

Dronovi, odnosno bespilotne letjelice za snimanje iz zraka su u zadnje vrijeme vrlo popularne u cijelome svijetu. Međutim, kako su se pojavili dronovi pojavila su se i razna pravila vezana za njihovo korištenje. Neka od tih pravila imaju smisla, svrhe i prvenstveno su sigurnosne naravi, dok se neka druga pravila svode na birokraciju koja je sama sebi svrha,  na koju se kod nas potroši više vremena, novaca i živaca, nego na samo snimanje, uz prijetnju velikim kaznama ako se to izostavi. Svakako da se tu pojavljuje i jedan (tipično birokratski) apsurd - ako se snima dronom koji leti metar iznad zemlje, to se automatski smatra "snimanjem iz zraka", dok, s druge strane, npr. kamera na 20 metara visokom stativu, drvetu ili visokoj zgradi, se ne smatra snimanjem iz zraka! Međutim, postoje načini kojima se može lažirati snimanje iz zraka, tako da se samo čini da je neka snimka (fotografija ili video) snimljena iz zraka dronom, iako zapravo nije... Sve se naravno svodi na improvizira...

Aristoula Beti je grčka fotografkinja, poznata dokumentarnim fotografijama kojima je osvajala nagrade na međunarodnim natjecanjima.  

Danas rijetko tko printa snimljene fotografije na papir i sprema ih u albume. Uglavnom ih većina fotografa čuva samo u digitalnom obliku na tvrdom disku računala ili nekom drugom mediju za pohranu (USB stick, CD...). Međutim, kada se netko odluči isprintati fotografije u foto studiju, a nije upućen u određene fotografske "cake" (a što je najčešći slučaj s ljudima koji bez fotografskog znanja kupe fotoaparat), zna se dogoditi da isprintane fotke koje dobiju u foto studiju ne budu baš ono što su očekivali. Najčešće problem predstavlja format slika, tj. odnosi duljine stranica. Kako je najpopularniji format za albume 10x15 cm, nemali broj fotografa se iznenadi kada otkriju da im na papiru tog formata dio slike fali, ili pak da se na njoj vide nekakve "bjeline" uz rubove. Danas su u digitalnim fotoaparatima najčešći dostupni omjeri stranica 1:1, 3:2, 4:3 i 16:9. Osim ovih, postoje još i drugi formati kao npr. 5:6, 7:6, 3:1 i slično, no oni su danas rijetki. 1:1 Širina s...

Zadnjih godina sve je češća pojava da svako malo u javnost "procure" intimne fotografije i filmovi poznatih osoba, bilo da se radi npr. o seriji slika snimljenih u odrazu kupaonskog zrcala ili o kakvom kućnom amaterskom porniću. Redovita opravdanja koja se nakon toga od tih osoba mogu čuti jesu ta da su dotičnima takve slike "ukradene". Bilo na način da su "izgubile mobitel" ili im je netko ukrao slike s laptopa na servisu i tome slično. Iako naivna i površna svjetina možda može progutati priče o tome kako se radi o slučajnosti, krađi ili podvali/osveti (što se u nekim slučajevima doista može dogoditi), ipak je onima malo inteligentnijima jasno da, kada se jedna te ista slučajnost događa malo prečesto (tj. redovito), tada to više nije slučajnost. Ako se krene i od same pretpostavke da je većina "javnih osoba" i "estradnih ličnosti" javno poznata samo zbog njihove opsesivne potrebe da u svakom trenutku budu u centru (medijske) pažnje, ni...

M42 je oznaka metričkog navoja promjera 42 mm s hodom navoja od 1 mm. Neki objektivi nose ovu oznaku iz razloga što se upravo takvom vrstom navoja spajaju na fotoaparate. Najveća prednost M42 objektiva je u tome što se dotični objektivi mogu montirati praktički na bilo koji postojeći aparat koji omogućava izmjenu objektiva (uglavnom SLR aparati) - na aparatima koji na tijelu imaju M42 montažu montiraju se direktno, a kod fotoaparata koji je nemaju, uz pomoć odgovarajućeg adaptera. Mana M42 objektiva jest ta da M42 objektivi nemaju funkciju autofokusa (ručno se namještaju fokus i otvor blende), te da određeni načini rada na modernim fotoaparatima zbog toga neće raditi (uglavnom rade samo manualni mod i mod prioriteta otvora blende). Druga mana je da zamjena objektiva često zahtijeva puno više "šarafljenja" u odnosu na "bajonet" montažu (gdje je za stavljanje i skidanje objektiva potrebno zakrenuti objektiv za cca 1/4 kruga ili čak i manje). Iako se dobar dio M42 obje...

 

Među starijim fotografima jako je puno onih koji su "odrastali" na filmu. Među njima je dosta onih koji su pojavom digitalnih tehnologija za snimanje u većoj ili manjoj mjeri odbacili fotoaparate na film i počeli koristiti one digitalne ili počeli digitaliju koristiti paralelno s filmom, uz tek šačicu onih koji i dalje koriste isključivo film. S druge strane, mlađe generacije fotografa su, zbog svoje dobi, uglavnom imale dodir samo s digitalijom. Neki čak za film nikada nisu niti čuli, a kamoli da bi znali na koji točno način to funkcionira. I dok velika većina njih snima isključivo digitalnim aparatima ili mobitelima s ugrađenim kamerama, ipak se među njima nađe i ponešto entuzijasta koji se zanimaju i za film, pa čak i neke starije načine snimanja (camera obscura, mokri koloid i slično). Međutim, entuzijazam sam po sebi nije dovoljan. Potrebno je i određeno znanje teorije, jer neupućenost u teoriju često može jako otežati praksu, a ponekad rezultirati čak i pomalo tragikomi...

Dok sam još bio "zelen" u fotografskom svijetu i u doba kada sam s filma prelazio na digitaliju, učlanio sam se na dizajnersko-fotografski portal Mi3dot (a koji, nažalost, više ne postoji), u nadi da ću dobiti savjete kako napredovati u fotografiji. Iako sam u početku dosta zazirao od upotrebe Photoshopa, vjerujući u široko rasprostranjen stereotip da "Photoshop uništava sliku" i da "Photoshop samo nesposobni fotografi", jedan od korisnika mi je tada dao možda najbolji savjet po pitanju upotrebe Photoshopa, koji se svodi na to da je Photoshop za digitalnu fotografiju ono što je tamna komora za klasičnu filmsku: [ sic ] "Toco, probaj photoshop zamisliti kao foto laboratorij...ponekad su prčkanja u photoshopu nužna..to su korekcije..i u labosu ćeš "prčkati" po fotkama: nadosvijetljavati, povećavati na kontrasnijem papiru, korisiti meradeći razvijač, tonirati, solarizirati...itd... Probaj postići da ti fotografija privlačno, da privuče...

David "Chim" Seymour (1911. - 1956.) - bio je istaknuti fotoreporter i suosnivač agencije Magnum Photos (zajedno s Robertom Capom i Henri Cartier-Bressonom.)

Većina ljudi voli gledati stare fotografije. Bilo da je riječ o fotografijama iz obiteljskih albuma ili onima koje su snimili legendarni fotografi, fotografije su često jedina uspomena iz koje možemo vidjeti kako su izgledale osobe kojih više nema, ali i kako su izgledali neki događaji, gradovi i mjesta prije 10, 30, 50 ili čak 100 godina. No sve te fotografije nisu nastale same od sebe. Morao ih je netko snimiti. Međutim, nekada ljude s fotoaparatom, iako ih je bilo puno manje nego danas, prosječni ljudi uglavnom nisu doživljavali kao neku opasnost. Štoviše, ljudi su često i rado pozirali gdje god da su se zatekli, bez obzira na to je li fotoaparat držao član obitelji ili neki "stranac" - amater ili fotoreporter. Danas su stvari, nažalost, nešto drugačije, pogotovo u "slobodnim" zemljama. Današnje doba postalo je prilično nezgodno za fotografe, s obzirom na to da se pojavila čitava svita raznih dušebrižnika koji, u svojoj maniji usmjerenoj na utišavanje masovne his...

Dušebrižnici vole u svemu vidjeti nekakve probleme. Ako pravog problema nema, ili je problem zanemariv, onda su skloni sami izmišljati probleme i preuveličavati ih, kako bi sami sebi pronalazili posao, a što uglavnom uključuje i nametanje vlastitih rješenja za upravo te izmišljene i preuveličane probleme. Ta "rješenja" gotovo su isključivo zabrane i cenzura. Naravno, "iz sigurnosnih razloga". Dotični su često uvjereni kako su jedino njihovi svjetonazori ispravni te kako bi svijet bio savršen kada bi svi drugi imali iste takve svjetonazore. Upravo u tu svrhu vole ljudima soliti pamet po pitanju "etike" i "morala" te izigravati lažne autoritete - tvrde da su autoritet za nešto, iako o tome realno vrlo malo znaju, ako uopće znaju išta. Pritom su često nesvjesni da primjenjuju dvostruka pravila ili pak iznose totalne, logički besmislene gluposti. Kako vrijeme prolazi, čini se da ta pojava uzima sve više maha. Tako, prema njihovim svjetonazorima, ne b...

Otkako su se pojavili digitalni fotoaparati, traje i debata oko toga što je bolje - film ili digitalija. Dok se jedni kunu u film kao "jedinu pravu fotografiju", drugi ga smatraju "zastarjelim" i snimaju isključivo digitalnim fotoaparatima. Međutim, kao i uvijek, istina je negdje između. Kako god se okrene, i digitalija i film imaju i svoje prednosti i mane. Štoviše, čak se može reći da ono što je jednome mana drugome je prednost. Film Prednosti: Ne zahtijeva izvor električne energije za snimanje. Moguće je fotografirati potpuno mehaničkim fotoaparatima, pa čak i vrlo jednostavnim, improviziranim napravama, poput camere obscure . Mane: Cijena filma i razvijanja. Pogotovo za fotografe koji snimaju mnogo fotografija. Rezultat snimanja nije odmah vidljiv; je li ekspozicija bila dobra i je li kadar ispao kako je zamišljen vidi se tek nakon razvijanja filma. Potrebno je vrijeme za razvijanje, a što je nekima nepraktična komplikacija. Ograničenost na 12, 24 ili 36 snimaka...

Filmić o povijesti fotografije s obzirom na brzinu nastanka dobivene slike...  (Nažalost filmić je na engleskom, bez prijevoda, op.a.)

U zadnjih više od nekoliko godina, domaćih fotografskih portala na kojima fotografi-amateri mogu izlagati svoje radove sve je manje. Štoviše, neki više ne postoje... Od onih kojih se mogu na brzinu sjetiti...  Dizajnersko-fotografski portal "mi3dot" se raspao i više ga nema... Jednako tako nema više ni "Ptičice". Jedno vrijeme jako popularni "hrphotocontest" također više ne postoji. Čak se i famozna "Fotosofia" ugasila i preselila na Instagram... Jedino još "Fotozine.org" egzistira koliko-toliko, no čini se da ni tamo baš nema više entuzijazma koji je postojao u njegovom početku (dok sam još tamo bio član prije 10-15 godina, op. a.) - ni kvalitetnih autora ni kvalitetnih komentatora (dobar dio ih se samoinicijativno maknuo s tog portala). Čini se da su danas svi na "Facebooku" i "Instagramu", i tamo hvataju "lajkove" i "fanove", čime si pokušavaju stvoriti privid kvalitete po sistemu "što viš...

Spominjanje "interesa djece" postalo je u današnje vrijeme standardni "argument" u gotovo svim raspravama. Kad god treba nešto zabraniti, ozakoniti, podići paniku, prisiliti da po svaku cijenu bude po nečijim željama ili tek opravdati svoj stav, navode se nekakvi "interesi djece". Često izmišljeni na licu mjesta (tzv. ad hoc ) samo za tu svrhu, čak i u situacijama koje se uopće ne tiču djece direktno, ili se djece čak uopće ne tiču. Tu se zapravo ne radi o nikakvim pravim interesima djece, već samo o pokušajima izbjegavanja i zaobilaženja bilo kakve smislene, logičke i racionalne rasprave, a koja bi u suprotnom vrlo vjerojatno bila izgubljena zbog nedostatka pravih argumenata. To naravno ne znači da je onaj tko spominje "interese djece" automatski u pravu, već samo pokazuje da mu je nestalo (pravih) konkretnih argumenata. Navođenje interesa djece je u većini slučajeva tek pokušaj igranja na ljudske emocije. Naime, roditeljski (majčinski) instinkt...

Pojavom digitalne fotografije neizbježno se pojavio i trend obilnog i pretjeranog naknadnog "uljepšavanja" snimljenih fotografija u programima za obradu. Zbog velike količine takvih "poboljšanih" fotografija, odjednom "obične fotografije" više nikome nisu zanimljive niti imaju prođu.... Naime, danas, nažalost, ima mnogo onih koji vjeruju da, ako slika nema nekakav "wow efekt", koji na prvu loptu privuče pažnju promatrača i koji je danas uglavnom rezultat obrade (upotrebe Photoshop filtera, "peglanja" i sličnog), slika "nije umjetnička" i da "nije dobra"... Štoviše, "obične" slike koje su takve da ih treba dulje promatrati kako bi se "pročitao njihov sadržaj", malo kome bivaju zanimljive. Isto tako, sve je manje onih koji se previše oslanjaju na Photoshop, dok prilikom snimanja ulažu vrlo mali ili nikakav trud. Štoviše, kao da se u današnje vrijeme sve veća pažnja pridaje samo takvim uljepšavanjima...

Evo nekoliko izreka koje bi svaki fotograf trebao znati i zbog čega su dotične izreke istinite. 1. "Your first 10,000 photographs are your worst." ~ Henri Cartier-Bresson Tvojih prvih 10.000 fotografija su ti najgore. 2. "If your pictures aren't good enough, you're not close enough." ~ Robert Capa Ako tvoje slike nisu dovoljno dobre, nisi dovoljno blizu. 3. "Photography is the art of not pushing the button." ~ Frank Horvat Fotografija je umjetnost nepritiska na okidač. 4. "There are no rules for good photographs, there are only good photographs." ~ Ansel Adams Ne postoje pravila za dobre fotografije. Postoje samo dobre fotografije. 5. "Good photos are like good jokes. If you have to explain it, it just isn't that good." ~ Anonymous Dobre fotografije su poput dobrih viceva. Ako vic treba objašnjavati, onda nije dobar. 6. "There are always two people in every picture: the photographer and the viewer." ~ Ansel A...

U zadnje vrijeme nije rijetkost da se događaju slučajevi gdje netko želi koristiti nečije fotografske ili videografske usluge i dobiti fotografije i video, ali nema namjeru platiti fotografov rad. Retorika koja upućuje da se vrlo vjerojatno radi o takvom slučaju gdje naručitelj snimanja ili uopće ne namjerava platiti fotografa, ili mu u najboljem slučaju namjerava dati tek "mrvice" (tj. platiti ga daleko ispod neke prihvatljive cifre s obzirom na obavljeni posao), uglavnom sadrži nešto od sljedećeg...: "Tražimo suradnika..." "Tražimo asistenta..." "Tražimo volontera..." "Tražimo istinskog umjetnika..." "Radimo studentski projekt..." "Radimo s ograničenim budžetom..." "Prilika da si poboljšate portfolio..." "Prilika za vlastitu promociju..." "Prilika za stjecanje iskustva..." "Prilika za referencu u životopisu..." "Koristit ćete našu opremu..." "Vrlo jednostavno s...

 

  "Ne postoje glupa pitanja, postoje samo glupi odgovori." - nepoznat autor Danas često, kada netko postavi neko konkretno pitanje o nečemu, u većini slučajeva od ljudi dobiva glupe i besmislene odgovore ili još gluplje omalovažavajuće opaske. Kako uživo, tako i na internetu i na društvenim mrežama. Naprosto je nevjerojatno koliko danas ima ljudi koji čak i na pitanja na koja je moguće dati vrlo kratak ("da" ili "ne") odgovor, umjesto da odgovore na pitanje, počnu baljezgati kilometarske filozofije i omalovažavajuće opaske (najčešće kako bi onoga tko je postavio pitanje prikazali kao "glupana" ili "neznalicu", a sebe kao "pametnoga"). Naime, postoje čak i situacije kada netko zbog svojih velikih intelektualnih kapaciteta barata golemom količinom informacija, ali se u nekom trenutku naprosto ne može odmah sjetiti nečega, pa postavi pitanje kako bi mu odgovor pomogao da se prisjeti. Isto tako, postoje situacije u kojima netko z...

Među fotografima ima različitih tipova ljudi, no neki su uočljiviji od drugih i pomalo (ili čak podosta) čudni... a ponekad čak i naporni. Tko god se ozbiljnije bavi fotografijom, prije ili kasnije naleti na takve... "POZER" – Tip fotografa koji troši daleko više vremena na to da izgleda kao "dobar fotograf" ili "vrhunski umjetnik", ali jako malo truda ulaže u to da to doista bude. Ili ide na to da si nabavi najbolji aparat i dodatnu opremu (po sistemu da dobra oprema sigurno znači dobrog fotografa), ili uvijek nosi sa sobom gomilu opreme (koju uglavnom ne koristi), ili pak svojim vanjskim (često ekscentričnim) izgledom pokušava ostaviti dojam vrhunskog fotografa/umjetnika. Ili sve to. No kada se pogledaju njegove snimke, pogotovo one koje objavljuje, više je nego očito da su mu znanje i kreativnost na niskoj razini, jednako kao i sposobnost da složi suvisli kadar...   "ISPROBAVATELJ" – Takav, čim vidi da netko ima najnoviji model aparata ili a...

Fan Ho (1931. - 2016.) bio je kinesko-američki fotograf i filmski redatelj. Proslavio se crno-bijelim fotografijama ulica Hong Konga 1950-ih i 1960-ih, poznatim po snažnoj igri svjetla i sjene te pažljivoj kompoziciji. Kasnije je emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je nastavio umjetnički rad.