Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

Garry Winogrand (1928–1984) bio je američki fotograf poznat po dinamičnim i spontanima snimkama uličnog života u New Yorku i širom SAD-a. Smatra se jednim od najutjecajnijih uličnih i dokumentarnih fotografa 20. stoljeća.

Auto-kamera, odnosno dashcam, malena je kamera koja se učvrščuje na vjetrobransko staklo automobila, i snima prostor automobila za vrijeme vožnje. U Rusiji su takve kamere jako popularne, a i zadnje vrijeme ih se počelo dosta koristiti i u drugim zemljama. Na YouTube-u se tako može naći masu video klipova snimljenih auto-kamerama koji prikazuju razno-razne dogodovštine u prometu. Od onih tragičnih teških sudara, preko bizarnih i čudnovatih pa čak i do onih pomalo smiješnih dogodovština. Kod nas njihova upotreba nije baš česta, jer je , čini se u narodu, još uvijek masovno ukorijenjena nekakva pretpostavka da je takvo postavljanje kamera u aute "zabranjeno" iz ovog ili onog razloga, a što je valjda neki (mentalni) relikt iz prošlih vremena vremena gdje je "sve bilo zabranjeno". Suprotno tom narodnom vjerovanju, urbanim mitovima, i proizvoljnim tumačenjima zakona i "zakona", postavljanje kamere u automobil sa ciljem snimanja vožnje, je sasvim legalno. Potpun...

Neke od uobičajenih zabluda vezane za Facebook i njegovu mjerodavnost su slijedeće: Zabluda #1 Broj "lajkova" ispod neke fotografije je pokazatelj kvalitete te fotografije Nije. Lajkanje ne govori ništa o samoj kvaliteti slike, a broj lajkova je samo pokazatelj koliko je ljudi kojima se slika sviđa, ili su udarili "lajk" čisto reda radi, da se vidi da su pogledali sliku. Štoviše, "lajk" i na zadnje smeće od fotografije može dati svatko tko ima pristup fotografiji, bilo da je na listi prijatelja, bilo da je slika na "public". Tu su još i oni fenomeni "daj mi da ti dam" gdje si ljudi međusobno "lajkaju" slike da bi si međusobno popravljali samopouzdanje. ili pak "žicanje" prijatelja da im se "lajka" fotka jer je na nekom natječaju. Zabluda #2 Osobe koji objavljuju na tone "selfija" se vole slikati Često i nije tako. Štoviše suprotno. Naime, kod onih koji objavljuju na tone "selfija" često ...

Puno je ljudi koji se pjene i dižu paniku zbog fotografa koji njih ili njihove bližnje negdje na nekom javnom mjestu uhvate u kadar, pravdajući se "pravom na privatnost" (kojeg, usput rečeno, na javnim površinama ne može očekivati), dok istovremeno sami uopće nisu ni svjesni koliko putem društvenih mreža sami sebi narušavaju privatnost. Daleko više nego što to može neki slučajni fotograf na ulici ako ih uhvati u kadar... Naime, Facebook i slične društvene mreže znaju biti korisne, prije svega kao sredstvo za komunikaciju, ali jednako tako mogu biti i prilično nezgodne, naporne i opasne za sve one koji ih previše olako i nesmotreno koriste. Pri tome, daleko najviše problema si mogu zadati oni korisnici imaju opsesivnu potrebu biti u centru pažnje, a tu pažnju privlače objavljivanjem svega i svačega iz svog privatnog života (gdje su bili, što su radili, što su jeli pili, kad su piškili itd...), ili pak misle da su time "važniji" i "popularniji" što imaju viš...

Smetala su ljudi koji na neki način ometaju nekoga tko nešto radi, sve do mjere da ovaj mora prekinuti s radom. Svatko tko se bavi fotografijom ili videografijom, u svojoj karijeri, bilo amaterskoj, bilo profesionalnoj, zasigurno se susretao sa ljudima koje se komotno može svrstati u kategoriju smetala, a koje se u grubo može podijeliti u 3 glavne kategorije. 1. Oni koji se ne vole slikati U ovoj kategoriji su naravno oni koji, kada vide snimatelja i kameru, počinju sa dramom, čak i kada uopće nisu u kadru. Ili se njih ne smije slikat, ili se nešto drugo ne smije slikati, a nerijetko snimateljima i prijete, zbog toga jer su ili paranoidni, ili iskompleksirani, ili se radi o nekoj vrsti muljatora i kriminalaca. U svojem pokušaju da spriječe snimanje, zapravo se najčešće sami uguraju u kadar. 2. Oni koji se vole slikati U ovoj su kategoriji svi oni koji, kada vide snimatelja i kameru, naprosto se toliko nameću, guraju u kadar i zahtjevaju da snimatelj (koji snima nešto drugo) snimi njih,...

Kad netko nabavi novi fotoaparat, ili pak ako posjeduje neki "raritet" od aparata, za očekivati je da će biti ljudi, tj. drugih fotografa koji će zamoliti ponosnog vlasnika da malo isprobaju taj njegov fotoaparat. Međutim, tu postoji problem. U fotografskoj populaciji postoje pojedini fotografi koji jako vole "čačkati" po tuđim aparatima. Naime, to njihovo isprobavanje, a koje bi u suštini trebalo značiti - uzeti aparat u ruke da se vidi kako "leži u ruci", pogledati kroz tražilo i možda okinuti koju fotku, se na kraju zapravo više svede na kopanje po menijima aparata i mijenjanju njegovih postavki do mjere da vlasnik, nakon njihovog "isprobavanja", ima "pun kufer posla" kako bi vratio aparat opet na one postavke koje mu odgovaraju. Promijeniti mod rada aprata npr. iz prioriteta zatvarača ili prioriteta blende na automatiku još i nije neki problem (pogotovo ako se prije vraćanja vlasniku ta postavka vrati na onu koja je bila), no ako se...

Russell Lee (1903.-1986.) bio je američki fotograf najpoznatiji po dokumentiranju svakodnevnog života tijekom Velike depresije. Radio je za Farm Security Administration i bilježio život farmera i radničkih obitelji diljem SAD-a. Njegove fotografije ističu se realističnim prikazom društvenih prilika tog razdoblja.

Postoje i stvari koje je korisno imati u foto torbi koje po svojoj definiciji ne spadaju u foto-opremu, ali u određenim situacijama mogu jako dobro poslužiti, od toga da olakšaju fotografiranje pa do toga da doslovno spase foto-opremu i fotografa. ** Pribor za čišćenje Prilikom snimanja, nema gore stvari od zapackanog filtera ili objektiva, ili pak prašine na senzora aparata. A osim toga, ovisno o podneblju i vrsti snimanja, ponekad se zna dogoditi da fotoaparat bude uprljan i puno gorim stvarima - od prašine, preko blata, pa čak do fekalija, te je potrebno imati pri ruci nešto čime ga se može na licu mjesta obrisati. Krpica od mikro-fibre i mala gumena puhaljka za zrak su sasvim dovoljni za većinu slučajeva. ** Baterijska svijetiljka Mala baterijska svijetiljka dobro dođe kod snimanja u (polu)mraku. Od osvjetljivanja staze prilikom hoda do mjesta snimanja, može pomoći i prilikom traženja odgovaraućeg komada foto opreme u torbi. A može čak poslužiti i kao kreativno sredstvo (umjesto bl...

Foto-torba je jedan prilično važan, ali često i prilično zanemaren komad fotografske opreme. Njena svrha je da služi za nošenje, tj. transport, ali i zaštitu fotoaparata i ostale osjetljive foto-opreme, kako od fizičkih oštećenja, tako i od utjecaja atmosferilija (kiše, snijega...) Danas postoje foto-torbe raznih tipova, oblika i veličina, od kojih su neke praktičnije za svakodnevnu upotrebu, dok su druge pak praktičnije samo za transport veće količine opreme. Naravno, uvijek se postavlja pitanje kakvu foto-torbu nabaviti. Tu nema jednostavnog odgovora, no treba voditi računa o nekliko stvari... Nekakav minimum opreme koji bi trebalo stati u svaku foto torbu su: fotoaparat (i objektiv na njemu), jedna rezervna baterija (ili set baterija, ak aparat koristi AA ili AAA baterije), rezervna memorijska kartica (odnosno rezervna rola filma) i osnovni pribor za čišćenje (krpica ili "lens-pen"). Naravno, ako se ima više opreme koju se misli stalno nositi sa sobom (npr. dodatni objekti...

Danas, u doba interneta, digitalnih fotoaparata i pametnih telefona opremljenih kamerama, malo tko uopće i pomišlja na razvijanje (printanje) snimljenih fotografija na papir. Velik broj ljudi sve snimljene fotografije drži isklučivo na računalu, ili pametnom telefonu, u digitalnom obliku. Printanje fotografija na papir koje je nekad bilo sasvim normalno, danas je gotovo isčeznulo. Tek se tu i tamo na njega odlučuju "fotografi stare škole", često iz puke navike, ili pak ako se tko odvaži napraviti izložbu. Doduše, ima fotografa koji se drže onoga da "fotografija nije fotografija ako nije na papiru." Fotografije na papiru imaju i svojih prednosti, i svojih mana, a ono što je prednost fotografija na papiru, mana je digitalnih, i obratno... Prednosti fotografija na papiru: Predstavljaju trajni zapis slike na podlogu koji nije ovisan o izvoru električne energije, i kao takvog ga se može gledati bilo gdje i bilo kada. Pružaju i taktilni doživljaj pregledavanja slika odnos...

 

Prvo, za sve koji se baš ne razumiju u terminologiju, zoom [zum] objektiv je svaki objektiv sa promjenjivom žarišnom duljinom, odnosno promjenjivim kutom vidnog polja. Prime [prajm] objektiv je svaki objektiv sa fiksnom žarišnom duljinom, odnosno fiksnim kutom vidnog polja. Zoom objektive se se može prepoznati po tome što na objektivu pišu dvije brojke kojima se označava najkraća i najdulja žarišna duljina, te jedna ili dvije brojke kojima se označava najveći otvor blende. (Npr. 17-55mm f2.8, ili 70-300mm f4-5.6... isl). Uz to, bitno je napomenuti da na nekim kompaktnim fotoaparatima sa ugrađenim zoom objektivima često piše i tzv. "zoom faktor". Npr 12x zoom, 30x zoom i slično. Taj "zoom faktor" je zapravo samo omjer najduže i najkraće žarišne duljine zoom objektiva., no ne govori ništa o samom vidnom polju objektiva. Kod prime objektiva piše samo jedna brojka koja označava žarišnu duljinu i najveći otvor blende (npr. 8mm f3.5, 24mm f2.8, 400mm f5.6 i slično). Oba...

Tablica vrijednosti za channel mixer (Photoshop, GIMP i slični programi koji ga imaju), kojima se mogu donekle simulirati crno-bijeli fotografski filmovi. (Obaveno uključiti opciju "monochrome".) Agfa 200X Red 18, Green 41, Blue 41   Agfapan 25 Red 25, Green 39, Blue 36   Agfapan 100 Red 21, Green 40, Blue 39   Agfapan 400 Red 20, Green 41, Blue 39   Ilford Delta 100 Red 21, Green 42, Blue 37   Ilford Delta 400 Red 22, Green 42, Blue 36   Ilford Delta 3200 Red 31, Green 36, Blue 33   Ilford FP4 Red 28, Green 41, Blue 31   Ilford HP5+ Red 23, Green 37, Blue 40   Ilford Pan F Red 33, Green 36, Blue 31   Ilford SFX Red 36, Green 31, Blue 33   Ilford XP2 Super Red 21, Green 42, Blue 37   Kodak T-max 100 Red 24, Green 37, Blue 39   Kodak T-max 400 Red 27, Green 36, Blue 37   Kodak Tri-X Red 25, Green 35, Blue 40

Steve McCurry (t. 1950.) je američki fotograf poznat po snažnim portretima i dokumentarnoj fotografiji, posebno po kultnoj fotografiji "Afganistanska djevojčica" objavljenoj na naslovnici časopisa National Geographic 1985. godine. Dugogodišnji je suradnik tog časopisa i član agencije Magnum Photos . Njegov rad obuhvaća reportaže iz ratnih i kriznih područja širom svijeta.  

Kada netko namjerava angažirati fotografa za snimanje, ali želi da to bude odrađeno "džabe", to se može lako prepoznati. Na uvodnu izjavu o tome da fotografski posao fotografu neće biti plaćen novcem (npr. "Nemamo novca,..."), ili da će biti plaćen nekim smiješnim i uvredljivo malim novčanim iznosom (npr. "Predviđeni budžet za fotografske usluge je [smiješno mali iznos] kn,..."), redovito slijedi famozni "...ali..." i zatim jedna ili više izlizanih nebuloznih fraza kojima se pokušava "uljepšati" činjenica da se zapravo teži iskorištavanju: "... steći ćete neprocijenjivo iskustvo." - Netko tko naruči fotografa da kvalitetno snimi nešto, ako je zdrave pameti, tražiti će upravo fotografa koji već ima gomilu isksutva u tom tipu fotografije. Stoga je takvo "obećavanje isksutva" totalno besmisleno. "... imati ćete vrijednu referencu u životopisu." - "Vrijedne reference" same po sebi ne plaćaju režije, s...

Kada se spomene instant fotografija, radi se o tehnologiji koja omogućava brzo dobivanje fotografske slike neposredno nakon snimanja, zahvaljujući kemijskoj reakciji unutar samog instant filma. Slika se pojavljuje na papiru gotovo odmah, bez potrebe za razvijanjem u laboratoriju. Na području instant fotografije najpoznatiji su Polaroid i Instax , koji predstavljaju dvije različite tehnologije razvijene u različitim vremenskim razdobljima. Starije generacije češće su bile korisnici Polaroid kamera, dok su mlađe generacije više upoznate s Instax kamerama. Polaroid je originalni začetnik instant fotografije, razvijen sredinom 20. stoljeća kao revolucionarni sustav koji nije zahtijevao zasebno razvijanje filma u laboratoriju. Najveću popularnost doživio je od 1950-ih do 1980-ih godina. Nažalost, tvrtka Polaroid je bankrotirala 2001. godine, no u novije je vrijeme, zahvaljujući entuzijastima i novim investicijama, ponovno oživjela i vratila se na tržište instant fotografije, iako u manjem...

Danas je dostupno more fotografske literature. Sva ta literatura se može u grubo podijeliti na dvije kategorije - na priručnike i monografije. Naravno da se postavlja i pitanje što se od toga isplati nabaviti za svoju kućnu kolekciju. Za početnike nema dvojbe. Prvi primjerak fotografske literaure uopće trebao bi biti neki kvalitetni priručnik o osnovama fotografije. Štoviše, takav priručnik bi bilo poželjno nabaviti čak i prije nego što interesent (budući fotograf) uopće nabavi fotoaparat! Opći priručnici o fotografiji (koji mogu biti više ili manje opsežni), pružaju osnovne informacije - od vrsta fotoaparata, vrsta objektiva, bitnih stvari kao što su ekspozicija, blenda, brzina zatvarača, iso, kako se ekoristi bljeksalica, te koja su neka osnovna pravila kompozicije. S druge strane, nekome tko je svaladao elementarne stvari, možda će od dodatne koristi biti i neki tematski priručnik; npr. kolekcija fotografskih recepata i tablica razvijanja ako se misli baviti razvijanjem filma, ili p...

Evo jednog kratkog video-tutorijala (iz jedne stare reklame za fotoaparat) kako snimiti "savršeni selfie" za društvene mreže, koristeći samo kameru, tj. vještine kadriranja i poziranja.

Evo popisa nekih od češćih fraza i floskula koje su mnogim fotografima vrlo iritantne, a kojima se razbacuju ljudi koji ili nemaju pojma o fotografiji (a žele ispasti "jako pametni"), ili mrze fotografe. "To je samo stiskanje okidača" Reći tako nešto fotografu je otprilike kao reći da je vožnja automobila samo stiskanje papučice gasa; oni koji samo stišću gas obično ne stignu daleko (do prve bandere, jarka ili policijske ophodnje). Kao što se kod sudjelovanja u prometu mora poštivati prometna pravila i imati odredište, tj. "maršrutu", isto tako kod fotografije fotograf mora prije svakog okidanja imati ideju što zapravo želi dobiti na slici, i pri tome ispoštovati neke minimalne estetske, kompozicijske i tehničke standarde, ako želi izbeći štancanje fotogafskog smeća. "Tvoj fotoaparat radi odlične slike" Ovo je otprilike kao reći kuharu da njegova pećnica radi dobre kolače. Fotoaparat je (baš kao i pećnica) samo alat sa određenom funkcijom; kako ć...

Danas relativno mali broj ljudi razvija svoje fotografije na papiru. Većina ih sve čuva u digitalnom obliku. No ipak, za one koji se odluče potražiti foto studio i "razvijati" (ili bolje rečeno printati) svoje digitalne fotografije na papir, a to do sada nikad nisu radili, evo nekoliko praktičnih savjeta: ** Izbor papira za razivijanje, odnosno printanje - glatki ili mat, te njegov format, stvar je osobne preference ** Uvijek razvijajte fotografije u istom foto-studiju. Na taj način ćete najbolje osigurati da rezultati razvijanja uvijek budu više-manje jednaki. Kako nemaju svi foto-studiji iste strojeve za razvijanje, tako ni rezultati printanja neće svugdje biti jednaki... Foto-studio je najbolje birati prema preporuci poznanika koji već imaju iskustva sa određenim foto studijima (koji je "dobar", a koji je "loš"). ** Nemojte se iznenaditi ako fotografije na papiru ispadnu malo tamnije nego na monitoru. Monitor "svijetli" i zbog toga uvijek ima ...

Alfred Eisenstaedt (1898.- 1995.) bio je legendarni fotograf časopisa Life, poznat po kultnoj fotografiji poljupca na Times Squareu na dan pobjede nad Japanom.

U današnjem medijskom prostoru postoji gomiletina kojekakvih medijskih portala, od onih "mainstream", pa do onih "rubnih" ili "opskurnih", a na kojima ordinira sva sila kojekavih novinara i urednika, a koji informiraju, poluinformiraju ili dezinformiraju javnost. Sve te novinare i njihove urednike se može u grubo podijeliti u 3 kategorije, s obzirom na način rada i vijesti koje objavljuju, a koje je ponekad, upravo zbog ogromne količine objavljenih vijesti i informacija, teško razlikovati, no uglavnom to su...: 1. Pravi (istraživački) novinari Za prave novinare svojstveno je da objektivno i nepristrano rade svoj posao izvještavanja javnosti, i to o događanjima koji su od relevantnog interesa za javnost, te pri tome odgovore na svih 6 glavnih pitanja novinarstva (Tko, što, gdje, kako, kada i zašto). Štoviše, pravi istraživački novinari, a čiji posao zapravo jako nalikuje na posao policijskih istražitelja, pokazalo se da čak nerjetko obave i bolji posao od p...

Neke od domaćih dnevnih novina, kao i portali sa vijestima, omogućavaju svojim čitateljima (i građanima općenito) da im sami dostavljaju fotografije (i video uradke) događaja za koje smatraju da bi mogli biti nekakva vijest od interesa za javnost. Ne treba ni spominjati da su u toj kategoriji najčešće stvari iz crne kronike (prometne i slične nesreće), prometni zastoji, vremenske nepogode, rezultati ljudske gluposti i slično... Razlog tome je naravno taj što fotoreporteri koji rade za te novinske agencije ne mogu istog trena doći na neku lokaciju, no prosječni prolaznik koji ima neki spravu za bilježenje slike može također "poslužiti svrsi". Ako je voljan to učiniti. Međutim, jedna od stvari koje su gotovo pravilo u situacijama kada građani šalju svoje fotografije, jest da su fotografije često vrlo loše. Ponekad čak i potpuno neupotrebljive po pitanju onoga o čemu bi trebale "izvještavati". Čast rijetkim iznimkama koje samo potvrđuju pravilo. Neki će reći da se više...

Fotografi se generalno dijele na dvije vrste. Na amatere i profesionalce. Amater je općenito svaka osoba koja se nečime bavi iz ljubavi prema tome čime se bavi. Profesionalcima je ono čime se bave glavni izvor životnih prihoda. Nažalost, u narodu se usadio stereotip da osoba koja je "amater" i koja nešto radi "amaterski" znači da automatski i neizbježno to radi loše, aljkavo i substandardno, dok se istovremeno smatra da samo "profesionalci" uvijek i neizostavno sve odrade vrhunski. No stvari ipak nisu takve.. VRSTE FOTOGRAFA AMATERA Amateri su ljudi koji nemaju formalno obrazovanje u onome čime se "amaterski" bave; štoviše većina su po tom pitanju u većoj ili manjoj mjeri samouki. Moguće ih je u grubo podjeliti na nekoliko kategorija 1. Amater - totalna neznalica Razina znanja totalne neznalice je na tome da eventualno zna prepoznati fotoaparat (ili mobitel s fotoaparataom), uhvatiti nešto u kadar, te pritisnuti okidač. Nema gotovo nikakva znanja...

Josef Koudelka (r. 1938.)  poznat je po svojim dramatičnim i emotivnim dokumentarnim fotografijama. Najpoznatiji je po snimkama invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku 1968.  

Lomografija je smjer u fotografiji, u kojoj se u svrhu snimanja koriste stari jednostavni i plastični fotoaparati na film, uglavnom ruske proizvodnje. Sam naziv dolazi od imena ruske tvornice Lomo koja je proizvodila takve aparate. Osim samih aparata, nerjetko se namjerno koriste i filmovi loše kvalitete ili filmovi kojima je debelo istekao rok trajanja, a čak su i tehničke neispravnosti aparata (kao npr. jako vinjetiranje ili propuštanje svijetla) prihvaćene u službi umjetničkog efekta. Ljudi koji se bave lomografijom imaju svojih "10 pravila lomografije": Uvijek nosi fotoaparat sa sobom Koristi ga i danju i noću Lomografija nije smetnja živoru, već dio života Pokušaj snimati s boka Približi se onome što snimaš što je više moguće Ne razmišljaj Budi brz Ne moraš uvijek znati što loviš na film prije snimanja... ... niti poslije snimanja Ne obraćaj pažnju na pravila

Izložbe fotografija predstavljaju svjevrsni vrhunac fotografovog djelovanja. Međutim, iako se smatra kako je uspjeh negdje postaviti izložbu, pogotovo ako se radi o samostalnoj izložbi, sve izložbe su u neku ruku davež, kako psihički tako i financijski. 1. Najteža, ali i najvažnija stvar kod postavljanja izložbe je svakako odabir fotografija za izložbu. Za izložbe je izuzetno bitno da su fotografije kvalitetne. Najgora stvar koja se može dogoditi jest da netko ide "na silu" raditi izložbu, pa uz nju uvrsti 2-3 vrhunske fotografije, dok ostale služe tek toliko da popune prostor. Ne kaže se uzalud da je izložba fotografija onoliko dobra koliko je dobra najlošja fotografija na izložbi. 2. Tu je zatim izrada fotografija. Bilo da se radi o izradi povećanja sa negativa, bilo da se radi o printanju, ovo predstavlja financisjki izdatak s obzirom da je potrebno ili nabaviti odgovarajuće papire i/ili kemikalije, ili pak platiti printanje/razvijanje u foto-studiju. 3. Prije izlaganja, s...

   

U zadnje vrijeme kao da sve više maha uzima pojava da pojedini fotografi prilikom objavljivanja fotografija na internetu, uz same fotografije, navode i cijeli "izvještaj" o tome čime je i kako fotografija snimljena; od toga kojim su fotoaparatom i objektivom snimljene, pa do toga na kojim je postavkama bio fotoaparat (blenda, zatvrač, iso). Ili ako je kojem slučajem snimljeno na film, navode na koji film i u kojem je razvijaču razvijano... Postavlja se pitanje - zašto? Koja je uopće svrha toga? Kome su uopće bitne te informacije? Je li to možda neka potreba za dodatnom pažnjom ili pokušajem kompenzacije nezanimljivog kadra informacijama o dotičnim tehnikalijama? Čak je i poznati ulični fotograf Garry Winogrand u jednom trenutku rekao: " You’ve got to deal with how photographs look, what’s there, not how they’re made. " Potrebno se baviti time kako fotografije izgledaju, a ne kako su načinjene - Bitno je ono što je u samom kadru. Ako je kadar dobar (kompozicijski i t...

Camera obscura , što u prijevodu s latinskog znači doslovno "tamna komora", je vrsta primitivne kamere koja se sastoji od zamračene prostorije ili kutije s malim otvorom na jednoj strani. Svjetlost koja prolazi kroz taj otvor, na suprotnoj strani (na zidu prostorije ili stijenci kutije) projicira obrnutu sliku. Iako je fenomen i princip rada camere obscure poznat još iz antičkih vremena, prvi značajniji opis rada camere obscure dao  je Leonardo da Vinci u 15.st, a srednjovjekovni i renesansni umjetnici često su je koristili za crtanje krajolika i perspektive - pomoću nje su precizno skicirali i prenosili projicirane konture na papir. I danas, u moderno doba, postoje entuzijasti koji koriste cameru obscuru za snimanje. Izrada Camere Obscure   Cameru obscuru može napraviti svatko. Trošak materijala za izradu je često minimalan, jer je kameru moguće sklepati doslovno od otpada, kao što su odbačeni kartoni, kartonske kutije ili limenke, uz malo ljepila, selotejpa i aluminijsk...