Što je Camera Obscura i kako je napraviti?

Camera obscura, što u prijevodu s latinskog znači doslovno "tamna komora", je vrsta primitivne kamere koja se sastoji od zamračene prostorije ili kutije s malim otvorom na jednoj strani. Svjetlost koja prolazi kroz taj otvor, na suprotnoj strani (na zidu prostorije ili stijenci kutije) projicira obrnutu sliku.

Iako je fenomen i princip rada camere obscure poznat još iz antičkih vremena, prvi značajniji opis rada camere obscure dao  je Leonardo da Vinci u 15.st, a srednjovjekovni i renesansni umjetnici često su je koristili za crtanje krajolika i perspektive - pomoću nje su precizno skicirali i prenosili projicirane konture na papir.

I danas, u moderno doba, postoje entuzijasti koji koriste cameru obscuru za snimanje.

Izrada Camere Obscure 

Cameru obscuru može napraviti svatko. Trošak materijala za izradu je često minimalan, jer je kameru moguće sklepati doslovno od otpada, kao što su odbačeni kartoni, kartonske kutije ili limenke, uz malo ljepila, selotejpa i aluminijske folije ili lima (za objektiv).

Sam oblik i veličina kamere je stvar osobnog izbora. Bitno je samo da kamera (koja može biti kvadratična, pravokutna, cilindrična ili nekog drugog oblika) može u sebe primiti film ili fotopapir na koji se može snimati. (Jedni prema veličini dostupne kutije određuju na što će snimati, dok drugi prema veličini planiranog medija za snimanje određuju kako će veliku kameru konstruirati.)

Poželjno je da unutrašnjost kamere bude crna (bilo obojena ili obložena tamnim papirom) kako bi se izbjegle eventualne refleksije svijetla i degradacija slike.

Najveći problem kod izrade camere obscure je izrada "objektiva". Zapravo to nije objektiv u pravom smislu riječi, već se radi o malenom otvoru. Idealno bi bilo da je otvor promjera 0,2 - 0,3mm. Što je otvor manji, to je slika oštrija, ali u kameru dopire manje svijetla i ekspozicija duže traje.

Taj objektiv najlakše je izraditi u aluminijskoj foliji ili tankom limu pomoću obične igle za šivanje, na način da se vrhom igle probije sitna rupica.

Efektivni vidni kut objektiva ovisi o njegovoj udaljenosti od fotopapira ili filma na koji se snima, te o dimenzijama onoga na što se snima. Što je udaljenost manja i površina medija na koji se snima veća, vidni kut će biti veći, ali će biti i veći pad osvijetljenosti na rubovima slike (tzv. vinjetiranje).

Naravno, ispred dotičnog objektiva mora postojati zatvarač ili poklopac čijim se otvaranjem pušta svijetlo u kameru prilikom ekspozicije.

Ekspozicija i snimanje

Vrijeme ekspozicije određuje se eksperimentalno, metodom pokušaja i pogreške, jer ovisi o vrsti medija na kojem se snima. Važno je napomenuti da je fotopapir manje osjetljiv od filma, pa će vrijeme ekspozicije na filmu biti obično u sekundama, dok će na fotopapiru trajati od nekoliko minuta, pa do nekoliko sati ili čak i dana, ovisno o svjetlosnim uvjetima.

Zanimljivo je i da se pravi fotoaparat može pretvoriti u svojevrsnu cameru obscuru tako da se ukloni objektiv i na njegovo mjesto postavi poklopac ili adapter s rupicom odgovarajuće veličine.