Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

Tehnologija stalno napreduje, pogotovo u fotografskoj industriji. To rezultira time da proizvođači fotografske opreme svakodnevno izbacuju nove modele, a ti novi fotoaparati u sebi sadrže sve više „pametnih tehnologija“. Problem s tim tehnologijama jest taj što ljudi skloni robovanju tehnologiji odjednom ne mogu bez njih, pa ono što je nekad (dok tih tehnologija nije bilo) bilo sasvim normalno, odjednom postaje problem ili nepoznanica. Autofokus Kada se pojavio autofokus, bio je veliki hit jer fotograf više nije morao "gubiti vrijeme" na ručno fokusiranje. Bilo je dovoljno prije okidanja prvo pritisnuti okidač do pola da aparat sam fokusira željeni motiv. No, bez obzira na brzinu, autofokus nije svemoguć i nepogrešiv. Štoviše, ponekad ručni fokus omogućuje trenutačno okidanje, dok autofokus zna zakazati, promašiti i natjerati fotografa da čeka dok aparat ponovo uhvati fokus, što u nekim situacijama znači propušten trenutak. Budući da je danas riječ o standardnoj tehnologiji u...

Što se može dogoditi kada vas netko zamoli da ga fotografirate...  

Fotografi amateri često mogu od ljudi oko sebe čuti pitanja tipa "zašto se bave fotografijom", odnosno "zašto snimaju". Ponekad ta pitanja dolaze iz iskrene znatiželje, ponekad iz nerazumijevanja, a ponekad samo zato što ljudima nije jasno kako netko može satima hodati naokolo sa fotoaparatom oko vrata. Evo samo nekih mogućih odgovora koje se može dotičnima servirati kao "odgovor" na to pitanje, ovisno o raspoloženju i razini strpljenja prema ispitivaču: "Bolje to nego da se drogiram." (Fotografija je daleko zdravija ovisnost zbog koje se neće završiti u crnoj kronici.) "Jer je dosadno samo šetati i ništa ne raditi." (Šetnja s fotoaparatom postaje avantura ili ekspedicija.) "To mi dođe kao psihoterapija; bez nje sam opasan za okolinu." (Umjesto da frustracije izbacujem na ljude, ja ih pretvaram u fotografije.) "Igram se Cartier-Bressona." (Ili bilo kojeg drugogznačajnog fotografa - imitacija je prvi korak prema vl...

Danas, kada fotografa (i "fotografa") ima više no ikad, isto tako pojavljuje i mnoštvo najrazličitijih fotografskih natječaja. Međutim, dok na prvi pogled više-manje svi natječaji djeluju privlačno za ljude koji su jako uvjereni u svoje fotogafske sposobnosti, ipak po pitanju samih natječaja nije sve sjajno i bajno. Postoje fotografski natječaji koje je, iz nekih vrlo konkretnih razloga, zapravo bolje izbjegavati u širokom luku: 1. NATJEČAJI GDJE O POBJEDNIKU ODLUČUJE PUBLIKA Postoje fotografski natječaji gdje o pobjedniku ne odlučuje nepristrani žiri sasatvljen od fotografa, slikara, povjesničara umjetnosti i ljudi drugih sličnih kompetentnih profesija, već o pobjedniku odlučuju isključivo glasovi publike. Za takve natječaje je karakteristično to da su najčešće "on-line", odnosno da su sve (ili gotovo sve) poslane fotografije vidljve javnosti čitavo vrijeme trajanja natječaja, iz prostog razloga kako bi publika mogla glasati za svoga "favorita", odnosno ...

Jasmina Bauman, novinarka iz Zagreba, i njene ulične fotografije...  

Kada ljudi naruče profesionalnog fotografa da im snimi neki događaj, i kada doznaju cijenu fotografiranja tog događaja, često bivaju začuđeni i iznenađeni. Jednostavno im je neshvatljivo "kako obično fotografiranje može toliko skupo koštati". Ovo se posebno odnosi na fotografiranje događaja kao što su npr. vjenčanja, krštenja, sprovodi, karmine i slično, a koji su (pogotovo vjenčanja) zapravo među najskupljim fotografskim uslugama. Naime, mnogi smatraju kako profesionalni fotografi, pogotovo u današnje doba digitalije, nemaju apsolutno nikakve troškove, pa smatraju kako to njihovo snimanje "ne bi smjelo biti toliko skupo". Međutim, stvari nisu baš takve kakvima se na prvi pogled čine... Što ljudi misle da plaćaju: Čovjeka s fotoaparatom koji će im "okinuti nekoliko slika" Što ljudi zapravo plaćaju: 1. Vrijeme Vrijeme je novac. Tu spada vrijeme koje je potrebno za samo fotografiranje, zatim vrijeme koje je potrebno za selekciju i obradu fotografija, te nara...

Turisti su svugdje omiljena meta lopova. Od džepara do razbojnika. No kako se na izlete i na putovanja ne ide bez fotoaprata, postoje neke stvari koje se može poduzeti i koje mogu donekle spriječiti mogućnost da neki lopov na ovakav način ukrade aparat ili neki drugi komad foto-opreme: 1. Ograničite količinu opreme Što manje fotografske opreme to bolje, iz prostog razloga što je lakše je o njoj voditi računa. Jedan fotoaparat sa jednim (zoom) objektivom su često sasvim dovoljni za kvalitetne izletničke fotografije. 2. Fotoaparat nosite u ruci Bolje je aparat nositi u ruci (sa trakom za nošenje zavezanom oko zapešća), nego oko vrata. Ako je fotoaparat oko vrata, ili preko ramena, u gužvi je puno teže spriječiti krađu. 3. Vanjski džepovi su opasni Fotoaparate se nikad ne ostavlja u vanjskim džepićima ruksaka i torbi (česta navika onih koji koriste kompaktne aparate!). To što su na takav način lakše dostupni pogoduje i lopovima, a ne samo vlasniku da ga lako i brzo izvadi. 4. Izbor torbe...

Ljude koji odluče nabaviti fotoaparat s promijenjivim objektivima, vrlo često obuzme takozvani  "sindrom gomilanja opreme", kojeg karakterizira neodoljiv nagon da kupuju i gomilaju fotografsku opremu, pretežno objektive (ali ni drugi komadi opreme nisu izuzeti od toga), uz izliku "da im to neophodno treba". Eventualno neki od njih, nakon što su nagomilali gomilu opreme, shvate da su bacili čitavo bogatstvo na foto-opremu koja im zapravo 99% vremena skuplja prašinu (a onih 1% vremena se odnosi na brisanje prašine s dotične, ali ne i na njeno korištenje!). Za neku prosječnu amatersku, pa čak i poluporofesionalnu dokumentarističku, uličnu ili fotoreportersku upotrebu sasvim su dovoljna 2-3 zoom objektiva koji zajedno pokrivaju raspon od širokog do srednjeg telefoto kuta, ili 2-3 fiksna objektiva (širokokutnik, normalni i "portretni" teleobjektiv) ili pak neka kombinacija istih. Za one nezahtjevne, čak i jedan ultra-zoom koji pokriva sve raspone od...

Jedan interesantni kratki dokumentarni video o tome kako su se prije 40ak godina, u bivšem Sovjetskom savezu, pomoću ranih računala obrađivale fotografije.  [klikom na (cc) moguće je uključiti engleske titlove]

Iako se fotografiranje vjenčanja, na prvu, mnogima to čini kao lak i unosan posao, postoje ponekad vrlo mučne stvari i situacije kroz koje prolaze profesionalni ili polu-profesionalni fotografi koji snimaju vjenčanja, kako sa mušterijama koje ih angažiraju, tako i sa samim sudionicima vjenčanja. Ponekad oni koji angažiraju "susjedovog malog" da im besplatno smimi svadbu jer "zašto bi plaćali tamo nekog (pre)skupog fotografa" zapravo time profesionalnim fotografima učine uslugu, jer ih poštede vlastitih idiotarija... Najčešće od tih situacija su... 1. Rušenje cijene Postoje mušterije koje, kada čuju cijenu koju fotograf traži za snimanje, budu "zaprepaštene" jer im nije jasno "Kako to može toliko koštati", pogotovo u vremenu kad se više ne snima na film, već je sve uglavnom digitalno. Problem je što ne shvaćaju da fotograf koji od snimanja živi ima svoje troškove, počevši od same amortizacije opreme (koja se snimanjem troši), putnih troškova, te t...

1. Naučite da kamera nije ta koja stvara sliku. Izjave tipa "niš čudno da su ti slike dobre kad imaš dobar aparat" nije kompliment njihovoj kameri već uvreda njihovom trudu, radu i djelovanju. Govoriti fotografu da su mu fotografije dobre samo zbog dobrog fotoaparata, je kao govoriti kuharu da mu je hrana odlična samo iz razloga što ima dobar štednjak. 2. Ne zovite ih na druženja i događanja sa jedinom namjerom da na njima budu "fotoreporteri". Izjave u obliku naredbe "ponesi aparat, budeš nas slikao", nije poziv na druženje već poziv na svojevrsno "izrabljivanje", s obzirom da se svodi na to da se očekuje da pozvani fotograf snima dok se svi ostali zabavljaju. 3. Ako negdje objavljujete fotografije koje vam je neki fotograf ustupio, ispod fotografija obavezno napišite tko je autor! Naravno, nije na odmet prije objave pitati autora da li je u redu da ih se objavi. 4. Ne tražite od fotografa da snima onu vrstu fotografije koju inače ne ...

Francesc Català Roca (1922–1998), španjolski fotograf poznat po dokumentiranju svakodnevnog života u Kataloniji.

Postoje ljudi koji nemaju mentalni kapacitet shvatiti razliku između opreza i paranoje, prvenstveno iz razloga što su paranoični. Čak štoviše, oni tu svoju (drugima i više nego očitu) paranoju pokušavaju svima oko sebe prikazati kao "oprez". Međutim, svakoj iole inteligentnoj i racionalnoj osobi je jasno da paranoja i oprez nisu isto, tj. da se oprez i paranoja itekako međusobno razlikuju! Paranoja je psihički poremećaj u kojoj osoba nije u stanju razlikovati realnost od svoje mašte, svojih imaginarnih konstrukcija i interpretacija nečega, te oslanjanjem na predrasude i stereotipe (poput onog da su svi fotografi "voajeri", "teroristi", "imaju zle namjere" itd...) a priori tumači sve stvari, radnje i pojave oko sebe kao "opasne" i "prijeteće", a ljude kao "kriminalce" i "zlonamjerne", bez da uopće provjeri je li to doista tako. Oprez je sposobnost pojedinca da racionalno u svakoj zasebnoj situaciji, a koja...

Naramak mojih fotografija s otoka Silbe, nastalih u protelih nekoliko godina...

Zahvaljujući raznim državnim institucijama, počevši od dječje pravobraniteljice, pa do kojekavih birokrata, dušebrižnika i "eksperata za sigurnost djece i mladih", koji uporno šire demagogiju u stilu kako je "najveća opasnost za djecu i mlade ako se oni negdje nekom (nepoznatom) fotografu ili fotoreporteru nađu u kadru", i "ako netko negdje vidi njihovu sliku", navodeći u tu svrhu isključivo slučajeve u kojima su otkriveni perverznjaci koji su snimali golu djecu po plažama, sva roditeljska paranoja, inducirana upravo od strane tih istih državnih institucija, usmjerena je isključivo na "nepoznate" fotografe, dok se istovremeno profesionalne fotografe i ustanove poput škola, vrtića i sličnih maltertira birokracijom, papirologijom i "privolama" koje bi kao trebale "zaštititi djecu" od "opasnosti" fotograf(ij)a. Obavezno pri tome treba spomenuti to da samo maloumne i bolesno paranoične osobe sve fotografije i...

Birokratsko nasilje se očituje u tome da se od strane birokratskog aparata, tj. raznih državnih institucija i agencija, od ljudi zahtjeva da više vremena troše na bavljenje birokracijom i papirologijom, odnosno zadovoljenjem birokratske forme, nego na ono čime se inače bave. Naime, birokrati su poznati po izmišljanu birokracije koja je sama sebi svrha, a kojom zakompliciraju sve ono što je u suštini jednostavno, i stvore enorman problem ljudima po pitanju onoga što u suštini nije nikakav problem. Pogotovo se takvo izmišljanje birokracije događa ako pri tome ti isti birokrati nanjuše mogućnost vlastite financijske koristi - ili od naplate kojekakvih upravnih pristojbi, taksi, trošarina i sličnog, ili od mogućnosti pisanja kazni za nešto što oni sami nametnu drugima kao obavezu. Takvog birokratskog nasilja u zadnje vrijeme nije pošteđena ni fotografja ni videografija... Štoviše, birokrati po pitanju snimanja i snimaka doslovno stavljaju fotografe i videografe pred lažnu dilemu: ili bavlj...

Na današnji dan, 1912. godine, rano ujutro, potonuo je RMS Titanic...

Svako malo mediji su puni priča o nasilju svih mogućih vrsta. Često se piše o vrstama nasilja i metodama suzbijanja istog... Međutim, koliko god to nekome možda nevjerojatno zvučalo, postoji i sustavno nasilje prema fotografima, a koje se provodi na više od nekoliko načina.... Fizičko nasilje Fizičko nasilje se svodi na fizičke napade na fotografe, od strane onih koji patološki mrze fotografe, odnosno kojima dotični "jako smetaju" i "koje se ne smije snimati", a što varirati od stavljanja ruku pred objektiv i guranja fotoaparata/kamere, preko naguravanja, pa do otvorenih i direktnih fizičkih napada koji ponekad uključuju i pokušaje uništavanja opreme. Psihičko nasilje   Ovo varira od vrijeđanja, omalovažavanja i diskriminiranja fotografa i snimatelja, raznih vrsta uznemiravanja i šikaniranja (npr. ignoriranje u društvu, ili "sraćkanje" zbog činjenice da čovjek kod sebe fotoaparat), pa sve do otvorenih prijetnji nasiljem.   Govor mržnje   Govor...

Privatnost je neka vrsta "čarobne riječi" za koju se svi hvataju kad za to osjete potrebu. Najčešće kada se blizu njih ili njihovih bližnjih nađe neki fotograf ili kamera, a ovi svim silama pokušavaju zabraniti snimanje jer im ono iz nekog samo njima znanog razloga ne odgovara. Problem je što većina takvih, koji se hvataju za taj pojam (i uporno ga, poput kakve kokoši, ponavljaju) najčešće uopće ni ne znaju točno značenje tog pojma, tj. što je točno prvatnost. Većina ima neke nebulozne ideje, odnosno da je to nekakavo njihovo pravo, uvjereni da ga narušava sve što im smeta, ali gotovo nitko ne shvaća i to da ono (kao ni jedno drugo pravo) nije bezgranično, te da svako pravo vuče za sobom i određene dužnosti. Privatnost bi se mogla definirati kao "pravo, ali i dužnost, osobe da uvid u podatke o sebi i detalje vezane za sebe i vlastiti život uskrati drugim ljudima." No dok je danas vrlo popularno osvrtati se druge, tj. na fotografe, fotoreportzere, paparazze i nadzorn...

Postoji nekoliko razloga zbog kojih je mobitel najgore mjesto za čuvanje fotografija. Kako većina današnjih mobitela imaju ugrađene kamere, tako mnogi ljudi prilično nes(a)vjesno koriste ovu napravu kako bi njome snimali razne životne događaje - od kućnih ljubimaca, obiteljskih izleta i raznih druženja s prijateljima, preko "selfija" za "fejs", "instač" ili TikTok (u više ili manje privatnim ili čak ponekad i sramotnim situacijama), pa čak sve do golotinje i kućnih pornića.  Prvi i najvažniji razlog je taj da je mobitel vrlo lako izgubiti, bilo da bude negdje slučajno ostavljen i/ili zaboravljen, pa do toga da bude ukraden. Osim što to znači gubitak svih možebitnih dragocjenih fotografija, u slučaju da ima onih intimnijih, može doći do popriličnog neugodnjaka i narušavanja intime. Vjerojatno ne treba podsjećati da je bilo slučajeva da su u javnost znale "procuriti" vrlo intimne snimke nekih poznatih osoba koje su negdje izgubile ili "izgubi...

Henri Cartier-Bresson (1908–2004) bio je francuski fotograf i jedan od pionira ulične i dokumentarne fotografije. Smatra se začetnikom koncepta "odlučujućeg trenutka". Suosnivač je agencije Magnum Photos . Njegove crno-bijele fotografije ostavile su snažan trag u razvoju moderne fotoreportaže.  

Fotografski portali na koje korisnici, odnosno fotografi sami stavljaju svoje fotografije, i na taj način ih prezentiraju javnosti, uglavnom prolaze kroz pet faza svojeg postojanja... 1. faza - Početak Konstruktivna ideja jednog ili nekolicine entuzijasta da pokrenu foto-portal na kojem bi autori mogli izlagati svoje fotografije, preraste u web-stranicu, odnosno web-portal. 2. faza - Kvaliteta na prvom mjestu Faza razvoja u kojoj je kvaliteta na prvom mjestu. Malo autora i malo fotografija, ali kvalitetnih, jer se članovi trude uploadati samo ono što misle da je najbolje od njihovih radova. Komentari i kritike, ako ih ima, su konstruktivni. 3. faza - Povećanje popularnosti U ovoj fazi portal postane popularan među fotografima i širom publikom. Ako administratori ne vode računa i ne postave jasne kriterije kvalitete radova, pravila ponašanja i moderiranja, događa se da se rapidno počne povećavati broj registriranih članova portala, a istovremeno se počne rapidno smanjivati kvaliteta upl...

Jedna od iritantnijih pojava na internetu su takozvani "gramatički nacisti" i slični samozvani jezični ispravljači. To je kategorija ljudi koji se uključuju u rasprave na društvenim mrežama, forumima ili u komentarima na blogovima gotovo isključivo kako bi ispravljali tuđe greške. Pri tome često potpuno ignoriraju sadržaj, kontekst i smisao poruke. Nekad se radi o pravopisu i gramatici, nekad o ispravljanju "stranih" riječi i posuđenica, a ponekad o beskonačnom cjepidlačenju oko točnog značenja pojedinih riječi. Dotičnima je forma u svakom slučaju važnija od sadržaja i razumljivosti istog. Gramatički nacisti Gramatički nacisti su samozvani lektori kojima je važnije to što je netko negdje ispustio zarez ili pogriješio jedno slovo, nego ono što je zapravo htio reći. Takvi posebno uživaju u ispravljanju najčešćih pravopisnih pogrešaka poput: "ije / je", "č / ć", "đ / dž" i pisanja velikog slova, a takve pogreške često koriste kao povod da ...

Konfucije, kineski filozof i reformator, u svijetu je poznat po mnogobrojnim mudrim izrekama. Koliko su njegove izreke bezvremenske i istinite, može se lako vidjeti ako ih se pokuša primjeniti na neko konkretno područje. Evo kako se njegove izreke mogu primjeniti na fotografiju. Konfucije je rekao: "Putovanje od tisuću milja započinje prvim korakom." Svaka fotografska karijera počinje snimanjem prve fotografije. Konfucije je rekao: "Nije bitno koliko sporo napreduješ, dok god ne stojiš." Nije bitno koliko čovjek sporo napreduje u usvajanju fotografskih znanja i vještina, dokle god ih je voljan usvajati, i tako napredovati. Nažalost, ima i onih koji brzo odustanu... Konfucije je rekao: "Ako uživaš u onome što radiš, nikada više u životu nećeš morati raditi." Tko uživa u fotografiranju, čak i ako to mora činiti profesionalno, taj čovjek će posao doživljavati kao uživanciju, a ne kao nekakvu "tlaku". Konfucije je rekao: "Mudar čovjek s podjedna...

Kako to izgleda kada Pat i Mat, likovi iz crtića "...A je to!" pronađu staru kameru i odluče se baviti fotografijom...  

Mnogi umjetnici su introvertirani ljudi. Zbog toga ih mnogi u najmanju ruku smatraju čudacima. To je vjerojatno i jedan od primarnih razloga zbog čega mnogi umjetnici za života bivaju neshvaćeni i često žestoko kritizirani od strane okoline... Glavna je razlika između introvertiranih i ekstrovertiranih ljudi u tome kako doživljavaju svijet oko sebe - ekstroverti su uglavnom usredotočeni na "vanjski svijet", tj. okolinu, ljude i događaje, dok su introverti usredotočeni na "unutarnji" svijet, tj. informacije, ideje i emocije. S obzirom kako se smatra da ekstrovertiranih ljudi ima daleko više nego introvertiranih, smatra se da bi idealno (po načelu većine) svi trebali biti ekstrovertirani. Čak štoviše, ima onih koji smatraju da su samo ekstrovertirani ljudi normalni, a da su introvertirani ljudi "abnormalni", "hladni", "emocionalni vampiri" i slično, uglavnom sve sa negativnim predznakom. 10 najčešćih mitova o introvertima 1. Introverti su...

Otkako je lansirana misija " Artemis II ", koja bi po uzoru na misiju " Apollo 8 " iz 1968. godine, trebala sa ljudskom posadom obletjeti Mjesec i vratiti se na Zemlju, u medijima se može iz sata u sat pratiti vijesti o njenom napretku. Objave su popraćene fotografijama, videosnimkama, pa čak i prijenosima uživo. Artemis II Commander Captures More Exceptional Earth Photos en Route to the Moon Artemis II is Capturing Spell-Binding Photos of the Moon and Earth No, ispod tih medijskih objava redovito se pojavljuju komentari onih koji tvrde kako je “to sve jedna velika laž”. Uz to tu je velik broj samozvanih “Facebook forenzičara” koji svojim “stručnim analizama” pokušavaju dokazati kako na fotografijama i video snimkama - od lansiranja pa do prikaza Zemlje iz svemira - postoje "nelogičnosti". Naravno, te su "nelogičnosti" zapravo samo njima nelogične, ponajviše iz razloga što pokazuju da nemaju ni osnovno razumijevanje fotografije, ali ni fizike, me...

Usvajanje bilo kojeg znanja i savladavanje bilo koje vještine (uklučujući i one fotografske), kod svake osobe prolazi kroz 4 faze. 1. Nesvjesno neznanje Osoba ne zna, niti razumije kao nešto učiniti.Često ni sama nije u stanju prepoznati to svoje neznanje, do mjere da sebe čak smatra "velikim znalcem". Koliko dugo će neka osoba biti u ovoj fazi ovisi isključivo o njenoj (ne)sposobnosti da prepozna vlastito neznanje, njenoj volji za učenjem i sposobnostima shvaćanja. Postoje oni koji misle kako "sve znaju" o fotografiji iako se njihovo "znanje" temelji eventualno na stiskanju okidača mobitela bez ikakvog drugog znanja o elementima ekspozicije, pravilima kompozicije i sličnome. Štoviše, što više lajkova dobiju na selfie od ljudi koji su jednako takve neznalice smatraju da su time veći "znalci". U ovoj su kategoriji također i oni koji su negdje nešto vidjeli ili čuli, pa smatraju da su samo na temelju toga "znalci" ili da je ...

Fred Herzog (1930. - 2019.) bio je kanadski fotograf njemačkog podrijetla, poznat po pionirskoj upotrebi kolor fotografije u uličnoj fotografiji 1950-ih i 1960-ih godina. Rođen u Stuttgartu, nakon Drugog svjetskog rata emigrirao je u Vancouver, gdje je desetljećima bilježio svakodnevni život grada.  

Teorije urote danas su u modi. Gotovo da nema nijednog aktualnog ili povijesnog događaja koji neki ljudi ne pokušavaju prikazati kao nekakve "urote", "zavjere", "lažiranja", "obmane" i tome slično. Jedna od danas izuzetno popularnih i rasprostranjenih teorija urote jest upravo ona o američkom svemirskom programu "Apollo" i spuštanju ljudi na Mjesec. Konkretno, pobornici ove teorije urote tvrde da se spuštanje ljudi na Mjesec nikada nije dogodilo te da je to sve bila jedna velika laž i obmana. Štoviše, neki od pobornika ove urote su tzv. ravnozemljaši - ljudi koji tvrde da je Zemlja ravna ploča. Među popularnije "dokaze" i "argumente" kojima pobornici teorije urote godinama nastoje osporiti to da su ljudi doista bili na Mjesecu spadaju oni koji se tiču NASA-inih fotografija snimljenih za vrijeme trajanja Apollo misija na mjesečevoj površini i opreme za snimanje. Tvrde kako je sve lažirano te da su sve fot...

Mnogi ljudi kod kuće imaju velike arhive starih fotografija i fotografskih filmova. Prije ili kasnije pojavi se potreba da se ti materijali prebace u digitalni oblik - najčešće kako bi se mogli dijeliti putem interneta, gledati na pametnim telefonima, pohraniti u "cloud" ili jednostavno sačuvati od propadanja. To je moguće napraviti u profesionalnom foto-studiju ili u kućnoj radinosti. Skeniranje u foto-studiju Jedna od praktičnih opcija je skeniranje filmova ili fotografija u foto-studiju. U današnje vrijeme studiji koji još uvijek razvijaju filmove najčešće nude i tu uslugu. Tako je moguće uz razvijeni film (analogna verzija) odmah dobiti i skenove fotografija na CD-u, USB sticku ili putem e-maila. Ovo je najjednostavnije rješenje za sve one koji filmove ionako nose na razvijanje. Neki foto-studiji omogućuju i skeniranje donesenih starih obiteljskih fotografija, koje zatim u digitalnom obliku pohranjuju na CD, USB stick ili ih dostavljaju e-mailom. Naravno, takve se usluge ...