"Isprike" za bavljenje fotografijom

Fotografi amateri često mogu od ljudi oko sebe čuti pitanja tipa "zašto se bave fotografijom", odnosno "zašto snimaju".

Ponekad ta pitanja dolaze iz iskrene znatiželje, ponekad iz nerazumijevanja, a ponekad samo zato što ljudima nije jasno kako netko može satima hodati naokolo sa fotoaparatom oko vrata.

Evo samo nekih mogućih odgovora koje se može dotičnima servirati kao "odgovor" na to pitanje, ovisno o raspoloženju i razini strpljenja prema ispitivaču:

"Bolje to nego da se drogiram."
(Fotografija je daleko zdravija ovisnost zbog koje se neće završiti u crnoj kronici.)

"Jer je dosadno samo šetati i ništa ne raditi."
(Šetnja s fotoaparatom postaje avantura ili ekspedicija.)

"To mi dođe kao psihoterapija; bez nje sam opasan za okolinu."
(Umjesto da frustracije izbacujem na ljude, ja ih pretvaram u fotografije.)

"Igram se Cartier-Bressona."
(Ili bilo kojeg drugogznačajnog fotografa - imitacija je prvi korak prema vlastitom stilu.)

"Jer nemam pametnijeg posla."
(Fotografija barem ostavi nešto opipljivo iza sebe.)

"Zato jer svaka budala ima svoje veselje; netko peca, netko igra nogomet, netko fotka."
(Hobi je hobi. Nekome su to udice ili lopte, nekome fotoaparati, objektivi i stativi.)

"Zato da bi znatiželjni imali što pitati."
(I da bi se na iritantno ili glupo pitanje mogao dati glupi odgovor)