Gramatički nacisti i slični samozvani ispravljači

Jedna od iritantnijih pojava na internetu su takozvani "gramatički nacisti" i slični samozvani jezični ispravljači.

To je kategorija ljudi koji se uključuju u rasprave na društvenim mrežama, forumima ili u komentarima na blogovima gotovo isključivo kako bi ispravljali tuđe greške. Pri tome često potpuno ignoriraju sadržaj, kontekst i smisao poruke.

Nekad se radi o pravopisu i gramatici, nekad o ispravljanju "stranih" riječi i posuđenica, a ponekad o beskonačnom cjepidlačenju oko točnog značenja pojedinih riječi.

Dotičnima je forma u svakom slučaju važnija od sadržaja i razumljivosti istog.

Gramatički nacisti

Gramatički nacisti su samozvani lektori kojima je važnije to što je netko negdje ispustio zarez ili pogriješio jedno slovo, nego ono što je zapravo htio reći.

Takvi posebno uživaju u ispravljanju najčešćih pravopisnih pogrešaka poput: "ije / je", "č / ć", "đ / dž" i pisanja velikog slova, a takve pogreške često koriste kao povod da druge ljude nazovu "nepismenima", kako bi pokušali ostaviti dojam vlastite intelektualne nadmoći i važnosti.

Ironično je da većina njih uopće nisu ni profesori jezika niti profesionalni lektori, nego jednostavno nametljivi ljudi s previše slobodnog vremena i opsesivnom potrebom da ispravljaju druge.

Osim što svojim dociranjima i ispravljanjima često potpuno skrenu raspravu s teme na nešto što je u kontekstu diskusije potpuno nebitno, često nisu u stanju pojmiti da postoji niz razloga zašto u nečijem tekstu može biti grešaka:

Tipfeleri - Najčešći razlog su obične greške u tipkanju. Negdje slovo nedostaje, negdje bude jedno viška, zamijeni se redoslijed slova, ili se pritisne tipka koja se nalazi pokraj prave. To se događa svima, pogotovo prilikom brzog tipkanja.

Tehnički problemi - Mnogi danas pišu na pametnim telefonima ili tabletima s virtualnim tipkovnicama, gdje svaki slučajni dodir može izazvati pisanje neželjenih slova. Uz to često i autocorrect pokušava "pomoći", ali ponekad napravi potpuni kaos u rečenici.

Utjecaj regije i govora - U krajevima gdje prevladava ekavica ili ikavica ljudi češće griješe kod "ije / je". Tamo gdje se u govoru ne pravi jasna razlika između palatala, češće se brkaju"č i ć" ili "đ i dž".

Pisanje na dijalektu - Neki ljudi namjerno pišu na svom dijalektu umjesto na standardnom književnom jeziku. To zapravo čak i nije  pogreška nego više stilski izbor.

Opušten stil komunikacije - Na društvenim mrežama komunikacija je često neformalna, pa ljudi vrlo često pišu malim slovima, bez interpunkcije, i često koriste kratice.

Slučajno objavljen nedovršeni tekst - Ponekad netko slučajno pritisne "pošalji" prije nego što je završio pisanje ili lektoriranje. Rezultat toga znaju biti nedovršene rečenice, ponavljanja ili višak riječi, te nesuvisli dijelovi teksta koji su trebali biti obrisani.

Disleksija i disgrafija - Postoje i ljudi kojima je pisanje objektivno teže zbog poremećaja poput disleksije ili disgrafije, a lektoriranje vlastitog teksta posebno teško.

Naravno, sve to je nešto što gramatički nacisti baš nikada ne uzimaju u obzir.

Ispravljači stranih riječi

Druga slična skupina su jezični puristi koji inzistiraju na tome da se sve posuđenice iz drugih jezika i sve "strane riječi" zamijene "ispravnim" domaćim riječima.

Od takvih se redovito mogu čuti ispravke poput: "nije hiljadu nego tisuću", "nije link nego poveznica", "nije tipfeler nego zatipak", "nije apoteka nego ljekarna", "nije avion nego zrakoplov" i tome slično.

Važnije im je koju riječ je netko upotrijebio nego je li ta riječ i sama poruka razumljiva.

Semantičari

U ovoj kategoriji su oni koji se, u maniri najgore cjepidlake, hvataju točnog značenja pojedinih riječi. Pa se od takvih vrlo često može slušati opaske i ispravke tipa:

"Nije slika nego fotografija." - pri čemu zanemaruju da riječ "slika" u širem smislu označava svaki vizualni prikaz - sliku na ekranu, sliku na zidu, crtež na nekoj podlozi - a da je fotografija, u užem smislu, također vrsta slike koja je nastala fotografskim postupkom.

"Nije kamera nego fotoaparat" - u širem smislu "kamera" može označavati bilo kakav uređaj za snimanje, dok se u užem smislu razlikuju video kamera ili foto-kamera, odnosno fotoaparat. A tu je naravno još i camera obscura.

I tome slično...

Foto-nacisti

Zanimljivo je da sličan fenomen postoji i u fotografiji. 

Postoje ljudi koji, kada gledaju tuđe fotografije, u njima ne vide sadržaj, ideju, trenutak, priču, emociju, ili poruku koju fotografija nastoji prikazati, već obraćaju pažnju isključivo na tehničke sitnice, opsesivno tražeći bilo kakve "greške".

I onda će takvi primijetiti i davati opaske da horizont nije savršeno ravan, da se na povećanju od 200% vidi šum, zrnatost ili neka neoštrina, da fokus nije na "idealnom" mjestu, da je kontrast na slici prejak ili preslab, da kompozicija nije savršeno u skladu sa školskim pravilima kompozicije... 

I to sve samo da bi pokušali prikazati fotografa kao "lošeg" ili "nesposobnog", a sebe kao "stručnjaka".

Zaključak

Nema ništa loše u tome da se nekoga pristojno ispravi, ili da mu se ukaže na pogrešku kada je to stvarno važno i potrebno. No problem postoji onda kada traženje grešaka i ispravljanje drugih postane opsesija, samo sebi svrha, odnosno kada forma postane bitnija od sadržaja. Nažalost, internet je danas prepun takvih.