Birokratsko nasilje

Birokratsko nasilje se očituje u tome da se od strane birokratskog aparata, tj. raznih državnih institucija i agencija, od ljudi zahtjeva da više vremena troše na bavljenje birokracijom i papirologijom, odnosno zadovoljenjem birokratske forme, nego na ono čime se inače bave.

Naime, birokrati su poznati po izmišljanu birokracije koja je sama sebi svrha, a kojom zakompliciraju sve ono što je u suštini jednostavno, i stvore enorman problem ljudima po pitanju onoga što u suštini nije nikakav problem. Pogotovo se takvo izmišljanje birokracije događa ako pri tome ti isti birokrati nanjuše mogućnost vlastite financijske koristi - ili od naplate kojekakvih upravnih pristojbi, taksi, trošarina i sličnog, ili od mogućnosti pisanja kazni za nešto što oni sami nametnu drugima kao obavezu.

Takvog birokratskog nasilja u zadnje vrijeme nije pošteđena ni fotografja ni videografija...

Štoviše, birokrati po pitanju snimanja i snimaka doslovno stavljaju fotografe i videografe pred lažnu dilemu: ili bavljenje od njih nametnutom birokracijom, ili zahtjevanje (auto)cenzure snimanja i snimljenog uz prijetnju kaznama.

Sve se to događa prvenstveno zahvaljujući nebuloznim zakonima, i birokratskim bućkurišima od direktiva i uredbi (poput GDPR-a), a koje su dovoljno opširne, nebulozne i neodređene da ih neka preplaćena birokratska šuša može restriktivno tumačiti, i nametati ta restriktivna tumačenja drugima kao obvezu.

Fotografi i videografi

Prema GDPR-u, osobnim podatkom smatra se fotografija lica osobe koja je obrađena biometrijski (a što rade državne službe prilikom izdavanja osobnih dokumenata kao što su putovnica ili osobna iskaznica, a ne fotografi i videografi koji snmaju po ulici). Uz to, GDPR se ne odnosi na ljude koji snimaju za osobne potrebe, već kači samo poslovnu i komercijalnu upotrebu. No bez obzira na to, birokrati ustraju na svojim tumačenjima da je bilo kakva slika na kojoj ima prepoznatljivih ljudi "osobni podatak", da svaka objava slike neke osobe na internetu i društvenim mrežama izlazi iz domene osobne upotrebe, i da je za sve potrebna nekakva "privola", a čime su 99% svih objavljenih slika na društvenim mrežama i blogovima na kojima ima ljudi (a nisu selfie) proglasili ilegalnima i protuzakonitima! Vrhunac birokratske "inteligencije"...!!

Pa tako po rezoniranju i tumačenju birokrata, fotografi i videografi bi, čak i kada snimaju na javnom mjestu gdje privatnosti nema, trebali od svakoga tko im se nađe u kadru tražiti "privolu", pogotovo ako se radi o pojedinim osobama, a ne neprepoznatljivoj gomili. Pa bi valjda dok snimaju, trebali osim foto-opreme, nositi sa sobom i registrator sa obrascima za davanje privole, te trčati za svakim tko im se zatekne u kadru, da im potpiše taj papir...

Po tom istom rezoniranju birokrata, ispada da ako bi netko htio negdje objaviti ili izložiti neke slike snimljene npr. na ljetovanju u Barceloni, a na toj slici ima prepoznatljivih ljudi, prvo trebao otići u Barcelonu, naći sve te ljude koji su na slikama, natjerati ih da potpišu privolu.... Tako nešto može funkcionirati samo u nečijoj prebujnoj mašti.

Vrtići, škole...

U velikom problemu po pitanju birokracije su se našli vrtići i škole, koji moraju na početku svake školske godine riješiti tonu papirologije, odnsono za svako djete posebno tražiti od roditelja posebne privole za snimanje djece kao grupe, na izletima, vrtićkim/školskim priredbama... Jer prema birokratima, kao "opasno je za dijete ako netko negdje u njega uperi aparat, ili ako vidi njegovu sliku", a ne postoji taj papir.

I dok sa većinom normalnih roditelja nema problema, ima i paranoika koji ne daju u školama i vrtićima, odnsono tetama, učiteljima, profesorima i službenim fotografima da im snimaju djecu, a time ne samo da svojoj djeci uskraćuju uspomene iz vrtića i škole u obliku fotografija, već ih često uskraćuju i drugima (jer ako je u grupi ili školskoj predstavi "klinac kojeg se ne smije snimati", onda automatski se ne može snimati ni ostale, a micanje dotičnog iz grupe ili predstave bi "povrijedilo njegova prava"...)

Istovremeno, nitko od birokrata i paranoičnih roditelja ne vodi računa što klinci sami snimaju svojim mobitelima i što sami šalju drugima, ili objavljuju na svojim profilima na društvenim mrežama...

Snimatelji iz zraka

Dronovi za snimanje iz zraka su u slobodnoj prodaji. No tko god da nabavi dron kako bi snimao iz zraka, ako želi bilo što "legalno" snimiti, prije nego što uopće digne dron u zrak i snima, trebao bi proći svu silu nametnute mu birokracije i papirologije. Isto tako i nakon snimanja.

Naime, zahvaljujući nametnutoj birokraciji, tko želi snimati dronom iz zraka prvo bi trebao prijaviti let geodetskoj upravi, što i zašto točno želi snimati, a agenciji za civilno zrakoplovstvo dostaviti plan leta. Zatim, nakon snimnaja, mora poslati sve snimke toj istoj geodetskoj upravi na odobrenje. Da ovi provjere da nije snimljeno nešto od "državnog i strateškog interesa". I na sve to izgubiti cca mjesec dana, radi snimanja koje traje onoliko koliko dronu traje baterija.

U suprotnom, ako snima "na svoj ruku", odnosno ako ne ispoštuje tu čitavu birokratsku proceduru, prijete mu enormne kazne... Čak i ako snimanjem nikoga ne ugrožava.

Videonadzor

Videonadzor je, zahvaljujući GDPR-u i domaćem zakonu o njegovoj provedbi , postao zasebna priča...

I dok država i njene "mjerodavne službe" (policija, prometno redarstvo, tajne službe i ostali) na sve strane "zbog sigurnosti" kaleme kamere za nadzor svega i svačega, te za automatsko ispisivanje prometnih kazni, a da pri tome navodno čak i nisu obvezni stavljati znakove da se snima, svi ostali, privatni građani ili tvrtke, ako žele postaviti obični videonazor kako bi zabilježili ako se kojim slučajem dogodi neki vandalizam, krađa ili slično, moraju proći svu silu birokratske papirologije, postavljati posebne točno propisane naljepnice da se snima (o tome zašto se snima, tko čuva snimke, itd), voditi evidenciju tko je i kada pregledavao snimke i zašto, i još gro drugih obaveza... te ih čak ni to ne spašava AZOP-ovih nadzora, kontrola, evidencija i dodatne papirologije.

Pri tome "privatni" videonadzor (neke stambene zgrade ili kompanije) ne smije zahvaćati javnu površinu ili susjednu zgradu, odnosno one na snimci moraju biti cenzurirane...!!

Autokamere

I dok npr. u Rusiji i nekim drugim zemljama autokamere postaju maltene dio obvezne opreme u automobilu, a koje su glavno sredstvo za dokazivanje krivnje u prometnim nesrećama, u Europi ih se svim silama nastoji ograničiti ili čak potpuno zabraniti! Naravno, od strane birokrata po kojima je to "neovlašteno skupljanje podataka". Čak štoviše, u nekim europskim zemljama i jesu zabranjene upravo iz tih razloga, ali se sada to nastoji proširiti na cijelu EU!!

Ispada da je po birokratima veći problem ako netko snimi prometni prekršaj ili nesreću, i to negdje objavi (bez "privole" ili cenzure), nego sam prometni prekršaj ili nesreća.

Kontraefekt takve birokracije

Iako u domaćem zakonodavstvu postoji više od nekoliko zakonskih članaka koji su i prije hipertrofije birokracije sasvim solidno regulirali što je i nije dozvoljeno snimati, i zašto, ovakva birokracija praktički to sve svodi na "dozvoljeno je, ali ne bez tone papirologije."

I dok pri tome birokrati sami sebe i sve ostale oko sebe pokušavaju uvjeriti kako je to što rade "nužno radi sigurnosti, ljudskih prava i zaštite podataka", a pri čemu oni sami zapravo nastoje biti i "zakonodavac" i sudac i izvršitelj kazne, zapravo nisu uopće svijesni da stvaraju itekakav kontrefekt. Jer ispada da je birokracija svima ostalima dala nekakva "prava", ali fotografima i snimateljima natovarila same dužnosti, a time praktički  stvorili dodatan prostor onima kojima i inače smetaju fotografi i snimatelji, da još više i žešće zaj****ju fotografe i videografe kad god za to dobiju priliku!