Vrste fotografa amatera i profesionalaca

Fotografi se generalno dijele na dvije vrste. Na amatere i profesionalce.

Amater je općenito svaka osoba koja se nečime bavi iz ljubavi prema tome čime se bavi. Profesionalcima je ono čime se bave glavni izvor životnih prihoda.

Nažalost, u narodu se usadio stereotip da osoba koja je "amater" i koja nešto radi "amaterski" znači da automatski i neizbježno to radi loše, aljkavo i substandardno, dok se istovremeno smatra da samo "profesionalci" uvijek i neizostavno sve odrade vrhunski. No stvari ipak nisu takve..

VRSTE FOTOGRAFA AMATERA

Amateri su ljudi koji nemaju formalno obrazovanje u onome čime se "amaterski" bave; štoviše većina su po tom pitanju u većoj ili manjoj mjeri samouki. Moguće ih je u grubo podjeliti na nekoliko kategorija

1. Amater - totalna neznalica
Razina znanja totalne neznalice je na tome da eventualno zna prepoznati fotoaparat (ili mobitel s fotoaparataom), uhvatiti nešto u kadar, te pritisnuti okidač. Nema gotovo nikakva znanja o fotografiji što se tiče pravila kompozicije, estetike, ekspozicije i sličnog, no uglavnom nema ni želju za učenjem (otprilike po sistemu "ne znam i ne zanima me"). Krajnji dometi su uglavnom snimke mačaka, cvijeća, golubova, self-shotova i eventualno obiteljskih okupljanja (rođendani, proslave...) koje su i kompozicijski i tehnički uglavnom jako loše izvedene. Smatra kako su mu sve fotogarfije "dobre", bez obzira koliko objektivno loše zapravo bile, te gotovo uopće ne radi selekciju fotografija prije objavljivanja.

2. Amater - početnik
Za razliku od totalne nenznalice, početniku nedostaje nekih elementarnih fotografskih znanja, ali ima želju za učenjem. Počevši od prikupljanja teoretskih znanja o fotografiji (pravila kompozicije, estetike, ekspozicije,...), bilo pomoću literature, bilo da nekog "vuče za rukav", pa do primjene te teorije u praksi i temeljitog ovladavanja svojim fotoaparatom. Povremeno uspjeva snimiti i vrlo dobre fotografije, no takve fotografije su zapravo više iznimka, i rezultat puke sreće i slučajnosti, nego pravilo. Upravo zbog neznanja i neiskustva ima problema prilikom selekcije vlastitih fotografija, po pitanju razlikovanja dobre od loše fotografije. 

3. Prosječni amater - hobist
Čovjek koji ima toliko znanja o fotografiji koliko mu je potrebno da da bi mogao snimati sasvim solidne fotografije. U stanju je većinu vremena raditi sasvim kompozicijski i tehnički korektne fotografije, u kojima gotovo da i nema uobičajenih početničkih grešaka (npr. loša kompozicija, nakrivljen horizont, loša linija reza..). Većina prosječnih amatera čak teži tome da se specijalizira za jednu vrstu fotografije (npr. ulična, dokumentarna, biljke, životinje...). Isto tako, u stanju je prilično dobro razlikovati dobru i uspješnu fotografiju od loše. 

4. Napredni amater
U napredne amatere spada onaj tko o fotografiji zna gotovo sve, tj. praktički je znanjem i vještinom fotografiranja na razini onih koji su završili fotografske škole, uz jedinu razliku da nema "papir o stručnoj spremi". Najčešće je usko specijaliziran za jednu ili dvije vrste fotografije, te ima razvijen vlastiti stil fotografiranja. Drugima pokazuje samo one fotografije koje smatra dobrima nakon što napravi temeljitu selekciju.

5. Amater-poluprofesionalac
Povremeno uspjeva na neki način unovčiti svoje fotogafije, kako bi "spojio ugodno s korisnim". Najčešće kao vanjski suradnik nekih izdavačkih kuća ili novinskih agencija, ili pak agencija koje prodaju "stock" fotografije. Po svemu ostalome je uglavnom na razini naprednog amatera, iako se ponekad u ovoj kategoriji može naći i onih prosječnih...

VRSTE FOTOGRAFA PROFESIONALACA

Vrlo slična podjela prema količini znanja, sposobnosti i ozbiljnosti se može napraviti i među profesionalcima. Naime i među profesionalcima ima raznih, od onih koji su, bez ikakvog talenta i "preko neke stvari" završili fotografske škole, pa do onih koji stvarno rade fotografski posao kao treba...

Profesionalce se, po pitanju njihovih spobnosti i načinu na koji pristupaju fotografskom poslu, u grubo može podijeliti u ove skupine: 

1. Profesionalac - neznalica
Čovjek koji malo zna o poslu kojim se bavi, niti ga ima previše volje raditi, ali se svejedno njime bavi radi preživljavanja. Čak i ako ima neku fotografsku školu, razina njegovog znanja stečenog tjekom školovanja je često vrlo mala i upitna (često su na razini prosječnog znanja amatera početnika). O estetici često nema neka velika znanja (u najboljem slučaju drži se pravila kompozicije "ko pijan plota"), a o tehničkoj strani fotografije zna tek ponešto. Uglavnom je možda u stanju korektno odraditi snimanje fotografija za dokumente, ali rijetko kad nešto više od toga, bez da bude problema po pitanju poštivanja rokova ili pak (ne)kvalitete snimaka.

2. Profesionalac "vulgaris"
(lat. vulgaris = obični)
Čovjek koji ima sva potrebna tehnička i estetska znanja i vještine kako bi, bez potrebe za bilo kakvim prenemaganjem, i strogo po pravilima struke, sasvim korektno odradio onakav fotografski posao kakav se od njega traži. Ništa više i ništa manje od toga.

3. Profesionalac - hohštapler
Hohštapler više radi na svome imidžu (na način da svojom pojavom ili pretencioznom reklamom pokušava "impresionirati" okolinu), nego na kvaliteti posla. Možda i je u stanju većinu vremena korektno obaviti posao koji se od njega traži, no zbog bavljenja imidžem posao i fotografije uvijek ostanu "u drugom planu" - nije rijetkost da radi "overkill", tako da npr. od običnog fotografiranja radi "spektakl", ili kod obrade slika "siluje" nekakve ekstremne efekte.

4. Vrhunski profesionalac
Čovjek koji zna apsolutno sve što je bitno za posao koji radi. Počevši od estetske i tehničke strane same fotografije, pa i više od toga, uklučujući i društvene znanosti koje se tiču fotografije. Osim što radi točno ono što se od njega traži, ako je potrebno, sposoban je čak i sam educirati klijenta (ako je ovaj neodlučan ili se u njih ne razumije). Osim toga vrhunske profesionalce odlikuje to da nikad ne kasne, i štoviše, ponekad fotografije dostave čak i prije dogovorenog roka.