Volimo fotografije - mrzimo fotografe?

Većina ljudi voli gledati stare fotografije. Bilo da je riječ o fotografijama iz obiteljskih albuma ili onima koje su snimili legendarni fotografi, fotografije su često jedina uspomena iz koje možemo vidjeti kako su izgledale osobe kojih više nema, ali i kako su izgledali neki događaji, gradovi i mjesta prije 10, 30, 50 ili čak 100 godina.

No sve te fotografije nisu nastale same od sebe. Morao ih je netko snimiti.

Međutim, nekada ljude s fotoaparatom, iako ih je bilo puno manje nego danas, prosječni ljudi uglavnom nisu doživljavali kao neku opasnost. Štoviše, ljudi su često i rado pozirali gdje god da su se zatekli, bez obzira na to je li fotoaparat držao član obitelji ili neki "stranac" - amater ili fotoreporter.

Danas su stvari, nažalost, nešto drugačije, pogotovo u "slobodnim" zemljama.

Današnje doba postalo je prilično nezgodno za fotografe, s obzirom na to da se pojavila čitava svita raznih dušebrižnika koji, u svojoj maniji usmjerenoj na utišavanje masovne histerije - koju ti isti dušebrižnici zapravo sami raspiruju kako bi sebi izmišljali nove poslove - za sve katastrofe, ljudske nesreće, ratove, terorizam, pedofiliju, epidemije zaraznih bolesti, blud i nemoral poznatih javnih ličnosti, kao i sve ostalo što iz nekih svojih pobuda smatraju "nemoralnim" i "društveno opasnim", dežurnim krivcima proglašavaju - fotografe.

Kako danas među ljudima ima mnogo onih sa slabijim intelektualnim kapacitetima, manjkom obrazovanja, logike i opće kulture, upravo je takvim ljudima vrlo lako manipulirati medijskim napisima i antifotografskom propagandom. To je prvenstveno zato što vrlo lako stvaraju predrasude: prvu stvar koju čuju uzimaju zdravo za gotovo, bez imalo truda da provjere je li ona doista istinita. Nakon toga takve je ljude gotovo nemoguće, čak i uz čvrste dokaze, uvjeriti u suprotno.

Upravo takvi ljudi, bilo da je riječ o običnim građanima ili službenim osobama, danas fotografima stvaraju najviše problema.

Dovoljno je reći da je od strane dotičnih bilo i vrlo "inteligentnih" primjedbi poput one da je "neshvatljivo zbog čega netko uopće ima potrebu snimati po gradu ako nije novinar ili turist". Pritom nije na odmet spomenuti ni da takvi ljudi fotoreportere nerijetko rado etiketiraju raznim negativnim i vulgarnim epitetima.

Vjerojatno pritom smatraju da bi fotografi trebali snimati isključivo modele u studijima ili fotografije za dokumente?

Bilo je i komentara tipa: "Što ti sebi umišljaš da si Dabac, Bresson ili neki drugi poznati fotograf?" Očito je da takvim komentatorima nije jasno da ti poznati fotografi nisu postali poznati onoga trenutka kada su okinuli svoje prve fotografije - nitko se nije rodio kao legendarni fotograf.