Post mortem fotografije

Pojavom i masovnijim širenjem fotografije sredinom 19. stoljeća, u Viktorijansko doba pojavila se i praksa fotografiranja umrlih osoba, tzv. post mortem fotografija.

Kako je u to doba fotografija još uvijek bila relativno rijetka i skupa, post mortem fotografije često su bile jedina ikad napravljena fotografija neke osobe, pa samim time i jedina uspomena na to kako je pokojnik izgledao. Tužno, ali istinito, na mnogim takvim fotografijama dominiraju djeca, s obzirom na to da je smrtnost djece u to doba bila vrlo visoka.

Ono što je posebno zanimljivo kod post mortem fotografija iz Viktorijanskog doba jest način na koji su pokojne osobe prikazivane. Fotografije su se često snimale kao formalni portreti, pri čemu se tijelo pažljivo namještalo i okruživalo cvijećem, osobnim predmetima ili članovima obitelji. Na nekim fotografijama pokojnik je ponekad prikazivan otvorenih očiju, da izgleda kao da je još živ, dok su druge fotografije bile aranžirane tako da osoba izgleda kao da spava.

Iako je danas praksa fotografiranja mrtvih osoba vrlo rijetka i mnogima je teško razumljiva, takve fotografije u tadašnjem društvenom i obiteljskom kontekstu nisu bile neobične ni društveno neprihvatljive. Naprotiv, predstavljale su način očuvanja uspomene na voljenu osobu u vremenu kada fotografija još nije bila svima lako dostupna.

A u širem smislu, post mortem fotografijom mogu se nazvati i fotografije pokojnih javnih osoba snimljene neposredno nakon smrti, uključujući, primjerice, posljednje fotografije Elvisa Presleya kako leži u lijesu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji savjet koji sam dobio kao početnik

Volimo fotografije - mrzimo fotografe?