Fotografi svih zemalja, naoružajte se...

Jedna od poznatijih fotografskih prijevara je serija fotografija tzv. vila iz Cottingleyja (engl. "Cottingley Fairies") snimljenih između 1917. i 1920. godine. Radi se o seriji od pet fotografija koje su snimile Elsie Wright i Frances Griffiths, i koje su dugo vremena tvrdile kako su stvarno snimile vile - nadnaravna stvorenja iz bajki. Iako se u početku vjerovalo da su slike autentične, jer su i same autorice to tvrdile, kasnije je otkriveno da se ipak radi o prijevari. Same autorice fotografija su mnogo godina kasnije priznale da su za potrebe snimanja izrezale kartonske likove iz jedne knjige, malo ih dotjerale te ih pribadačama učvrstile na odgovarajuća mjesta. Već i u vremenu kada su slike nastale postojali su skeptici koji su upozoravali da fotografije izgledaju sumnjivo - da vile izgledaju plošno, poput dvodimenzionalnih ilustracija. Poznati skeptik James Randi je svojevremeno dao i objašnjenje o detaljima po kojima se moglo vidjeti da slike nisu autentične, a na koje...

Ovo je 5 pravila kojih se svi pridržavaju prilikom snimanja "paranormalnih" pojava:  za snimanje obavezno koristiti što nekvalitetniju kameru ili mobitel, sa što nižom rezolucijom. prilikom snimanja biti što dalje od objekta snimanja, i po mogućnosti maksimalno raširiti kadar. kameru prilikom snimanja obavezno tresti da snimka bude mutna  snimati samo u lošim svijetlosnim i vremenskim uvjetima i/ili noću  svima tvrditi da je snimljeno [umetni po želji: duh/čudovište/nadnaravna pojava/NLO].  Šalu na stranu...  U medijima, i na internetu općenito, se svako malo pojavljuju "senzacionalne" fotografije i video snimke za koje se tvrdi da prikazuju nekakve "paranormalnih" pojave; duhove, čudovišta, NLO-e, vanzemaljce.... Ono što je svim tim snimkama zajedničko, da je većina tih snimaka vrlo loša, snimljene iz vrlo velike udeljnosti i nekvalitetne do mjere da se uopće ne može razlučiti što je zapravo na slici. Naravno, povrh toga ima i slučajeva namjerno izvedenih...

 A sada nešto sasvim drugačije... Za sve one koji redovito koriste selfie štapove, Biške i njegova pjesma "Selfi štap".

U posljednje vrijeme može se primijetiti zanimljiv, ali pomalo uznemirujući fenomen za koji su zaslužni "influenceri" i slični "autori digitalnog sadržaja", koji svoje slike i videe svakodnevno serviraju na platformama poput Instagrama, TikToka ili Facebooka.. Iako dotični svojim mobitelima svakodnevno proizvode tone selfija i videa kojima bilježe kakti "spontane" trenutke, pažljivo kadrirane i filtrirane, događa se paradoks - u onom trenutku kada netko drugi u njih uperi kameru, gotovo neizostavno kreće drama - optužbe, javno prozivanje i panika. Snimanje tada postaje "neprihvatljivo", "invazija privatnosti" i "nepoštivanje granica". Još bizarnije, ponekad je dovoljno i samo pogledati u njihovom smjeru. Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su se influenceri, dok su snimali sadržaj u javnom prostoru, ljutili na slučajne prolaznike i ostale korisnike prostora u kojem su snimali. Ti ljudi koji su se sami postavili pred kamer...

Kada ljudi gledaju modne fotografije u modnim časopisima, uglavnom doživljavaju samo fotografije, a ne i sav trud i posao koji stoji iza njihovog nastanka. Većina vjeruje da sve fotografije nastanu tako da netko stane ispred fotoaparata, da fotograf pritisne okidač, nastane slika, te da je to sav posao. Međutim dok je to možda tako kod amaterskih snimaka, na ozbiljnim (odnosno reklo bi se "profesionalnim" ) snimanjima za kojekakve časopise i promidžbene kampanj, često iza nastanka fotografija stoji čitava "vojska" ljudi koja sudjeluje u snimanju. Tako na primjer, svako iole ozbiljnije snimanje za neki modni časopis, osim jednog ili više modela koje se vidi na slikama još uključuje uglavnom i slijedeće ljude..: 1. Fotograf Glavna i odgovorna osoba, odnosno "bog i batina" na svakom snimanju, čiji je zadatak snimiti slike. Uglavnom pobere sve zasluge (bilo pozitivne ili negativne) po pitanju snimljenih fotografija. Često je i glavni organizator snimanja koji ...

Joan Colom (1921. - 2017.) bio je katalonski (španjolski) fotograf i jedan od najvažnijih predstavnika europske ulične fotografije 20. stoljeća. Najpoznatiji je po svojim sirovim, intimnim i često kontroverznim fotografijama četvrti El Raval u Barceloni (tada poznate kao “Barrio Chino”) tijekom 1950-ih i 1960-ih godina.  

Unatrag zadnjih nekoliko godina, gotovo da nema dana da na naslovnicama domaćih medijskih portala ne iskoči neki novinski članak o Maji Šuput i njenom sinu Bloomu. Te medijske objave su uglavnom bazirane na tome kakvu je sliku ili video Maja Šuput objavila na svome Instagram profilu. I dok razne institucije za zaštitu djece već dugi niz godina uporno ponavljaju da bi sami roditelji trebali voditi računa o privatnosti svoje djece, na način da paze što, gdje i kako objavljuju o svojoj djeci, pogotovo kada su u pitanju osobni podaci i fotografije djece iz privatnog okruženja, ovaj slučaj kao da svima prolazi ispod radara. Bez obzira što ga mediji potenciraju do razine medijskog cirkusa. Zbog tih istih institucija se događa da mahom roditelji vode brigu (do razine žešće paranoje) da im na javnom mjestu ili na javnom događaju netko (nepoznat) slučajno ne uhvati dijete u kadar (dok npr. trči za golubovima ili igra nogomet), ali se nitko previše ne obazire kada se radi o detaljnim izvještajim...

Danas se u medijima nadugačko i na široko drobi o "influenceri(ca)ma". Češće nego što dijareja tjera na WC. No očito da velik dio "novinara" koji o njima pišu, urednika koji guraju takve objave te populacije koja to prati ne primjećuju u tome dvostruka pravila i poprilično licemjerje...: Dok se s jedne strane svi pjene na paparazze , fotoreportere i ostale fotografe da snimanjem (na javnim mjestima!) "narušavaju privatnost", s druge strane kao da nitko ne primjećuje da ti isti influenceri sami sebi narušavaju privatnost (u daleko većoj mjeri nego što to može neki slučajni fotograf na ulici), servirajući svojim "fanovima" i "pratiteljima" vlastitu privatnost, od fotografija i videa sebe u svim mogućim više ili manje (raz)odjevenim izdanjima, provokativnim pozama, pa do fotografija vlastitog ručka i toga dgje su bili i što su radili... Dok se s jedne strane svi dušebrižno pjene na svakoga tko negdje na javnom mjestu ili događaju u neko dj...

Čini se da se danas u našem društvu i u medijima više cijene osobe sumnjivog morala i mentalnog zdravlja, nego ljudi koji imaju talent za nešto i/ili koji nešto naporno i pošteno rade! To se nameće iz činjenice da domaći mediji danas revno prenose "senzacionalne vijesti" o fotografijama kojekakvih "Guzomirki i Sisoslava" koje paradiraju po Facebooku i Instagramu, a čiji su stvarni (glumački, pjevački i slični) talenti, te realna važnost za društvo vrlo vrlo upitni. No bez obzira na to, njih se u medijima promovira i o njima se na dugačko i naširoko piše... Štoviše, takve se čak naziva "influenceri(ca)ma". Pa se tako u svakodnevno može čitati o tome da je neka "Poznata Sisoslava razbacala sise u dekolte", ili da je neka "Poznata Guzomirka snimila selfi sa dupetom u prvom planu", te da su time "raspametile fanove". No gledajući te fotografije vrlo upitne umjetničke i dokumentarističke vrijednosti, često obilno dorađene "pho...

 

"Influenceri" su osobe koje koriste društvene mreže poput Instragrama i Facebooka kako bi na sebe privlačile pažnju javnosti... (Hrvatski naziv bi valjda bio "utjecajnik" ili "utjecatelj"). Međutim, ljudi koji imaju opsesivnu potrebu na sebe na bilo koji način privlačiti pažnju i biti u centru pažnje, najvjerojatnije boluju od nekog oblika psihičkog poremećaja koji se zove "Histrionski poremećaj ličnosti" (klasifikacija prema MKB-10, F 60.4). Naime, Instagram i slične društvene mreže su kao stvorene upravo za takve koji imaju pretjeranu potrebu za privlačenjem pažnje, i to uglavnom tako da objavljuju fotografije sebe (uglavnom "selfija") u svim mogućim pozama, situacijama i razini (raz)odjevenosti.. A dotični upravo pomoću "lajkova", (odobravajućih) komentara i broja "pratitelja" zadovoljavaju tu potrebu da budu u centru pažnje i hrane svoj ego do enormnih razmjera. Ono što je svim "Influencerima" zajedničk...

Prateći društvene mreže može se primjetiti jedan prilično očit fenomen: S jedne strane, tu su histrionični ljudi, bolesno željni pažnje, a koju privlače na sve moguće načine kojih se sjete, koriste društvene mreže upravo kako bi i na njima to činili, najčešće olako servirajući svoju privatnost ili pak tjelesne atribute "na izvol'te", svijesni da sve što objave ima mogućnost doći do velikog broja ljudi, a što posljedično zadovljava njihov poriv za privlačenjem pažnje, pogotovo kada rezultira masom pohvalnih komentara i "lajkova". Takve se u medijima danas naziva "influencerima"... S druge strane, tu su voajeri, kojima su tuđi životi i događaji bitniji od njihovog vlastitog, i koji tu brigu i voajerske porive upražnjavaju upravo vrlo revnim kopanjem po društveno-mrežnim profilima upravo ti istih histrioničnih "influencera", a koji upravo i serviraju sadržaje koji im odgovaraju. Takve se danas naziva "pratiteljima" odnosno "fanovi...

William Henry Fox Talbot (1800–1877) bio je engleski znanstvenik i inovator, pionir fotografije poznat po razvoju kalotipije, jednog od prvih fotografski procesa koji je omogućavao reprodukcije fotografija iz fotografskog negativa.  

Prilikom snimanja na film, odnosno, prilikom određivanja potrebne ekspozicije, potrebno je imati na umu da svaki film ima svoju ISO vrijednost. To zapravo znači da fotograf prilikom snimanja na jedan film, može određivati samo otvor blende ili brzinu okidanja zatvarača. (Za razliku od digitalije gdje za snimanje svake zasebne fotografije može neovisno određivati sve tri vrijednosti.) Moderni fotoaparati na film u sebi čak imaju i sustav koji prilikom ulaganja filma očita takozvani DX kod na spremniku filma, i automatski podesi ISO vrijednost ugrađenog svjetlomjera, dok se kod starijih aparata za ugrađenim svjetlomjerom ta vrijednost podešava ručno, a zatim prema njoj svjetlomjer dalje sam očitava potrebnu ekspoziciju. (Ili, ako aparat nema ugrađeni svjetlomjer, koristi se zasebni svjetlomjer koji radi po istom principu). Međutim, u nekim situacijama se može dogoditi da fotograf u nekom trenutku na raspolaganju nema film dovoljno visoke ili dovoljno niske ISO osjetljivosti. U tom sluča...

U svijetu fotografije postoje objektivi za fotoaparate koji su na glasu kao svojevrsni "jednorozi". Svi tvrde da postoje, ali ih nitko nije vidio uživo. Gotovo ih je nemoguće pronaći na oglasnicima, a kada se pojave, cijene su često astronomske. Zbog svoje rijetkosti i posebnosti nisu tek puki "komad stakla za snimanje", već ulaze u domenu kolekcionarskih predmeta i svojevrsnih "statusnih simbola" među fotografima. Neki od tih objektiva su...   Nikon fisheye 6mm f/2.8 Ovo je jedninstveni fisheye objektiv koji ima vidno polje od čak 220° stupnjeva, što znači da "vidi iza sebe". Prepoznatljiv je po svojoj masivnosti i ogromnom zakrivljenom prednjem elementu. Prema dostupnim izvorima, rađen je samo po narudžbi, a proizvedeno ih je manje od 200 komada.   Leica Tri-Elmar f/4 28-35-50mm   Ovaj Leica objektiv je neobičan i jedinstven po tome što nije klasični zoom, već njegova mehanika omogućava izbor tri različite fiksne žarišne duljine:...

Baš kao što odjeća koju odlučite nositi, hrana koju volite jesti, i ljudi s kojima se volite družiti govore nešto o vama, to čini i fotografski sustav kojega odlučite nabaviti. Sljedeća zapažanja temelje se na uskoj suradnji s raznim skupinama vlasnika kamera, te iz pripadnosti svakoj navedenoj skupini u nekom trenutku, prije ili kasnije. Onima koji pripadaju u skupinu osoba kojima nedostaje smisla za humor, ili im pak smeta svaka sitnica, preporuča se da ne čitaju dalje! Vlasnici CANON-a Cijenite prednosti posjedovanja fotografskog sustava koji prednjači u najmodernijoj digitalnoj slikovnoj tehnologiji i koji nudi mnoštvo tijela, objektiva i dodatne opreme, te opcije za svaku razinu fotografa; od amatera početnika do vrhunskih profesionalaca. Prebaciti ćete se na Nikon. Vlasnici NIKON-a Cijenite prednosti posjedovanja fotografskog sustava koji prednjači u najmodernijoj digitalnoj slikovnoj tehnologiji i koji nudi mnoštvo tijela, objektiva i dodatne opreme, te opcije za svaku razinu fo...

 

Kada se snima digitalnim aparatom, najgora stvar je kada se baterija isprazni, a rezervne nema, ili punjač nije dostupan. Postoji nekoliko "trikova" kojima se može postići da baterije u aparatu traju bar malo dulje, a svode se na izbjegavanje bespotrebnog trošenja baterije...   1. Isključite Wi-Fi, Geotagging i slično... Antene koje služe za uspostavljanje bežične veze s drugim uređajima ili GPS satelitima, troše struju i prazne bateriju.   2. Isključite stabilizaciju slike Naravno, ako na aparatu/objektivu postoji ta opcija. Sustav za stabilizaciju troši struju za pokretanje motorčića i žirskopa koji fizički pomiču senzor ili leće u objektivu kako bi stabilizirali sliku. Stabilizaciju treba koristiti samo kad je baš potrebno.   3. Isključite automatsko čišćenje senzora (Naravno, opet, ako je moguće). Kod pojedinih aparata, senzor se automatski sam čisti prilikom paljenja i gašenja aparata, a to radi tako da doslovno trese senzor kako bi s njega otpala prašina...

Ljudi često press iskaznice miješaju s akreditacijama. Iako na prvi pogled djeluju slično, radi se o dvije potpuno različite stvari. Press iskaznica nije ništa drugo nego identifikacijska isprava kojom se dokazuje da je neka osoba novinar ili fotoreporter, odnosno da je član neke novinske ili foto agencije. Ponekad i vanjski suradnici ("freelanceri") mogu imati press iskaznice. U pravilu, svaka press iskaznica sadrži ime i prezime, fotografiju, te naziv agencije ili medija za koji osoba radi, a često i dodatne podatke poput roka valjanosti i slično. Tu je važno naglasiti da press iskaznica sama po sebi ne znači automatski pravo ulaska na neki događaj niti pristup posebnim zonama - ona služi isključivo kao dokaz identiteta i statusa.   Akreditacija je, s druge strane, svojevrsna dozvola za snimanje na nekom konkretnom događaju, kojom se nekoj osobi odobrava ulazak i/ili rad na određenoj lokaciji, često i na mjestima gdje "običnoj publici" nije dopušten pristup (npr...

Robert Capa (1913. - 1954.), pravim imenom  Endre Friedmann bio je mađarski ratni fotograf i fotonovinar koji je svojim fotografijama iozvještavao iz pet ratova: Španjolski građanski rat, Drugi kinesko-japanski rat, Drugi svjetski rat, Arapsko-izraelski rat 1948. i Prvi indokineski rat.  Tijekom Drugog svjetskog rata fotografirao je u Londonu, Italiji, Sjevernoj Africi i oslobađanje Pariza, te je bio jedini fotograf na plaži Omaha kada su se saveznici počeli iskrcavati u Normandiji. Bio je suosnivač agencije Magnum Photos. Poginuo je u Indokini nagazivši na minu.