Kvazinovinarski linč nedužnog čovjeka

Postoje tri vrste ljudi koji se danas nazivaju novinarima.

Prvi su pravi istraživački novinari - ljudi od zanata i novinarske etike, koji u javnost izlaze tek onda kada imaju neoborive dokaze, provjerene izvore i posloženu cijelu sliku događaja ili pojave koju istražuju. Drugi su tzv. dnovinari - bezlični skupljači klikova koji uglavnom samo kopipejstaju tuđe članke i love jeftini žuti senzacionalizam. Treća, daleko najopasnija i najljigavija kategorija, su tzv. govnovinari. To su oni koji za sebe pretenciozno tvrde kako su "istraživački novinari", no zapravo su obični medijski batinaši i priljepci neke političke opcije kojoj vire iz stražnjice, i koji jedva čekaju priliku da ili po nekome seruckaju ili da nekome unište život, pravdajući to "javnim interesom" ili čak i "velikim domoljubljem".

Velik je problem što je današnje digitalno doba društvenih mreža donijelo upravo pošast da razni besprizorni likovi s osjećajem važnosti i željni pažnje na društvenim mrežama glume novinare, a da s novinarstvom nemaju nikakve veze. I onda nečija privatna stranica glumi "novinski portal", a služi isključivo kao megafon za istresanje frustracija i skupljanje lajkova na zvučne, a neprovjerene kvazinovinarske objave. Neki od njih čak imaju i registriranu internetsku stranicu na vlastitoj domeni, no to služi samo kao fasada, jer se zapravo sva aktivnost odvija isključivo preko Facebooka, ili neke druge platforme.

I dok pravi, redakcijski istraživački novinar traži istinu i djeluje u javnom interesu, pa makar to trajalo mjesecima, njegova potpuna suprotnost - kvazinovinarski talog koji glumi "borce za pravdu" - zapravo samo čeka priliku da što prije nađe dežurnog krivca, presudi bez suda, pokrene javni linč i omogući rulji "internetskih pravednika" da se iskaljuje. I to prije nego što se službena istraga uopće makne s mrtve točke.

Savršen primjer takvog medijskog diletantizma mogao se vidjeti nedavno u slučaju smrti pacijenta u bolnici Jankomir. Iako postoji snimka, i iako se tek trebalo utvrditi što se i kako točno dogodilo, kvazinovinarski lešinari odmah su krenuli u lov na vještice, objavljujući imena i prezimena navodnih "krivaca" sa snimke. 

I onda se dogodilo da su ti isti nadobudni kvazinovinarski tutleki javno optužili i proglasili krivim za ubojstvo potpuno krivu osobu - samo zato što ima slično ime i prezime i nalikuje nekome sa snimke, iako s tom bolnicom niti ima veze niti se u tom trenutku uopće nalazio u Zagrebu.

Nevinog čovjeka su time izložili neviđenoj hajci, do mjere da je počeo dobivati prijetnje smrću. No kada su ti isti idioti koji se nazivaju novinarima shvatili grešku, objavili su ispriku, zaboravivši jedan bitan detalj - isprika neće izbrisati ono što se već dogodilo - traume, strah za vlastiti život i pakao kroz koji taj čovjek i njegova obitelj prolaze zbog lažne optužbe i hajke koju su mu upravo oni navukli na vrat.

Svakoj iole inteligentnoj osobi jasno je da neke stvari obična isprika ne može ispraviti ni opravdati. Kad se nekome iz čiste bahatosti, političkog podilaženja i gladi za klikovima uništi mir, dostojanstvo i ugrozi sigurnost, jedini je lijek brutalna tužba za klevetu, povredu časti, ugleda i prava osobnosti, s odštetnim zahtjevom koji će ih financijski doslovno izuti iz cipela. I ne, to nije takozvana SLAPP tužba, kakvima moćnici i razni "mutni likovi" inače pokušavaju zaustaviti prave istraživačke novinare i ugušiti istinu, nego zaslužena kazna za najobičnije klevetnike koji su nekome upropastili život.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji savjet koji sam dobio kao početnik

Volimo fotografije - mrzimo fotografe?