131. vs. 144.

Kad god se negdje na internetu potegne rasprava o legalnosti snimanja, pogotovo snimanja na raznim javnim mjestima, neizostavno se dogodi da netko, najčešće onaj tko tvrdi da je snimanje zabranjeno, citira slijedeći članak kaznenog zakona RH:

Članak 131.

(1) Tko neovlašteno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Međutim, nisu svijesni da su u krivu, jer postoji jedan problem: Taj članak zakona odavno više ne vrijedi!!!

Radi se o članku iz starog kaznenog zakona RH koji je prestao vrijediti 31.12.2012. godine, a koji je bio prilično neodređen, u smislu da se moglo vrlo proizvoljno tumačiti što bi se zapravo moglo smatrati "neovlaštenim" i "kriomice". Naime, 1.1. 2013. stupio je na snagu novi kazneni zakon, a u kojem vrlo precizno stoji slijedeće:

Članak 144.

Neovlašteno slikovno snimanje
(1) Tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenom od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku uporabi ili učini dostupnom trećoj osobi i na taj način povrijedi njegovu privatnost, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Kaznom iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se tko snimku iz stavka 1. ovoga članka učini dostupnom većem broju osoba.
(4) Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.
(5) Snimke i posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz ovoga članka će se oduzeti.

Drugim riječima, prema ovom članku, pravo na privatnost - u vidu zabrane snimanja bez dozvole snimljene osobe i objave takve snimke - ima osoba koja se nalazi u stanu, tj. unutar svoja ili tuđa 4 zida, ili u bilo kojem drugom prostoru koji je na neki način zaklonjen od pogleda javnosti (kao npr. kabina za presvlačenje, kabina WC-a, neprozirnim zidom ili visokom živicom ograđeno dovorište, isl...).

Indirektno, to znači da se na svim drugim mjestima koja su vidljiva i dostupna (pogledu) javnosti ne može očekivati privatnost, te da je snimanje dozvoljeno (naravno, ako nema istaknutog znaka zabrane snimanja, ili se time ne krši neki drugi članak zakona koji zabranjuje snimanje).