Fotografija i praznovjerje

Još od samog izuma fotografije, sposobnost da se na papiru zadrži slika istovjetna izgledu osobe ili predmeta često je izazivala strah i sumnju. Zbog toga su se odmah nakon izuma fotografije pojavila i praznovjerja vezana uz fotografiju, a koja u većoj ili manjoj mjeri egzistiraju i danas.

Praznovjerje općenito predstavlja neko uvjerenje koje se ne temelji na činjenicama, logici ili znanju, već na pukom vjerovanju da će se nešto dogoditi kao posljedica nekog drugog čina ili događaja, i to bez dokaza o postojanju stvarne uzročno-posljedične veze. Takva uvjerenja kod praznovjernih ljudi često izazivaju strah, a pretjeran i iracionalan strah od nečega može voditi u paranoju, koja pak ponekad rezultira agresivnim ispadima ili histeričnim reakcijama. U ovom slučaju na pojavu fotografa ili kamere.

Jedno od najrasprostranjenijih praznovjerja jest uvjerenje da fotografiranje može ukrasti ili zarobiti dušu osobe, odnosno da slika sadrži njenu životnu energiju. Zbog ovog vjerovanja, smatralo se da fotografija može poslužiti za bacanje uroka ili vradžbina, te da snimanje određene osobe čak može uzrokovati bolest ili smrt.

S druge strane, u nekim kulturama takvo vjerovanje da slika sadrži dušu osobe dovelo je do situacija u kojima su fotografije značajnih osoba postale predmet obožavanja i poštovanja, gotovo kao ikone ili relikvije.

No u mnogim religijskim i crkvenim krugovima fotografija je u početku bila smatrana gotovo "vražjim djelom", a fotografe se doživljavalo kao praktikante crne magije. 

Nažalost, ova praznovjerja i njihove mnogobrojne varijacije postoje i dan danas, posebno među ljudima koji su slabo obrazovani ili dolaze iz zatvorenih i tradicionalnih sredina.