Kvaka 22 i izložba

Za one koji ne znaju "kvaka 22" je izraz koji se odnosi na paradoksalnu i bezizlaznu situaciju iz koje se ne može pobjeći jer su pravila u međusobnoj suprotnosti. Kao npr. u situaciji tipa: "Ako nemaš iskustva nitko te neće angažirati, a kako da bez angažmana stekneš iskustvo?"

Taj princip je vrlo primjenjiv na domaću praksu u kojoj nekom "anonimnom" fotografu, koji još nije napravio samostalnu izložbu, niti jedna "ozbiljnija" galerija ili izložbeni prostor neće ni razmotriti mogućnost da mu da na korištenje svoj prostor kako bi napravio izložbu. 

To čak ide do mjere da se uopće niti ne želi pogledati autorove radove, jer im je to "gubitak vremena" (zbog pretpostavke da ako je netko "anonimus" onda "sigurno ne valja"), dok s druge strane, u situacijama kada je netko "poznati fotograf", "ime" ili član neke od razvikanih fotografskih ili umjetničkih udruga, bez pardona dobiva termin za izložbe, čak i kada to rezultira time da na izložbi budu izložene fotografije koje nitko normalan tko drži do sebe ne bi uopće izlagao.

Drugim riječima - ispada da ili treba debela veza (jer se na našim prostorima "gram" veze cijeni više nego "tona" stvarnih sposobnosti i kvalitete), ili fotografu ne preostaje ništa drugo nego pokušati svoje radove izložiti u nekoj knjižnici ili birtiji.

Neke knjižnice omogućavaju postavljanje izložbi, putem natječaja. Međutim, problem je što u knjižnice ljudi uglavnom dolaze radi knjiga, a ne fotografija, pa one nerijetko budu doživljene samo kao "dekoracija prostora", a ne kao ozbiljna izložba. A ako kojim slučajem knjižnica ima dječji odjel, na bilo kakav "slobodniji" tip fotografija (poput aktova ili nečega što bi se moglo svrstati u kategoriju "uznemirujuće") se može slobodno zaboraviti.

U birtijama, kafićima i restoranima, je uglavnom potpuno ista stvar - i tamo će izložene fotografije posjetitelji, odnosno gosti, uglavnom doživljavati kao dekor prostora, a ne kao ozbiljnu izložbu.

(Inače, po onome što sam imao priliku čuti, u inozemstvu je, po pitanju dobivanja termina za izložbe, situacija prilično drugačija, gotovo dijametralno suprotna... Tamo galerije ne zanima je li tko "poznati fotograf" ili "anonimus", već ih zanima isključivo kvaliteta fotografija. op.a.)