Kako znati da si na poslu okružen seronjama

U gotovo svakom radnom oruženju ima seronja, tj. egocentričnih, samodopadnih persona koje za sebe smatraju da su "bogom dane", dok sve druge oko sebe smatraju manje vrijednima, "neznalicama" i "nesposobnjakovićima".

Kada seronje prevladavaju u nekoj radnoj okolini, ili se dogodi da su čak budu i na nekim rukovodećim mjestima, tada počinju problemi za sve one koji to nisu, a dotičnima iz ovog ili onog razloga ne pašu.

U takvim okolinama, normalan i radišan čovjek koji se svojski trudi odraditi posao kako treba, te stoji iza svoga posla, zahvaljujući opravo seronjama redovito doživljava slijedeće situacije...:

** Kad nastojiš u poslu koji radiš biti metodičan i temeljit (kako bi izbjegao greške koje su rezultat brzopletosti i površnosti) dobivaš opaske da si "spor", "neznalica" ili "previše kompliciraš". A te opaske dolaze upravo od onih koji često zabrljaju zbog vlastite nepažnje, brzopletosti i površnosti i koji uz to ne dozvoljavaju da se njima za to prigovara (jer je onda to "vrijeđanje", "pametovanje" i "filozofiranje".)

** Zbog banalnih i nevažnih stvari i sitnih grešaka dobivaš kilometarske opaske i bukvice, čak do mjere da se izmišljaju problemi ako ih nema, ili se od buhe radi slona. Drugima se, pogotovo onima koji daju takve opaske, ni najmanje ne prigovara čak kad se radi o kritičnim i kardinalnim greškama.

[Npr. Ako se jednom slučajno dogodi da je u seriji slika jedna slika ispala malo drugačije nijanse ili malo mutnjikava, slijede kilometarske kritike "zašto je to tako?" i slično...  a te kritike uglavnom dolaze od ljudi kojima se takve stvari događaju redovito, ili onih koji uopće ne snimaju].

** Stalno se moraš nekome nešto dokazivati po pitanju posla, efikasnosti, brzine ili ispunjavanja norme i rokova. A i kada se 100 puta dokažeš, još uvijek se izmišljaju razlozi da "nije dosta", ili "nije dobro". Uglavnom od strane onih koji se ni u čemu nikada nisu dokazali.

[Npr. Nakon što pregledaš par tisuća snimljenih slika, napraviš selekciju i obradu najboljih, i sve pošalješ redakciji unutar zadanog roka, slušaš opaske tipa "zar to nije moglo malo brže?" od onih koji stalno kasne i probijaju rokove.]

** Dobivaš samo zadatke koje nitko drugi ne želi odraditi. Bez mogućnosti izbora ili odbijanja. Drugi (uključujući i one koji ti uvaljuju takve zadatke) ne samo da imaju izbor, već i mogućnost odbijanja posla koji im iz ovog ili onog razloga ne paše.

[Npr. Stalno dobivaš bezvezne zadatake tipa "snimi ovo ili ono za ilustraciju", dok drugi idu snimati "važne događaje" i "važne ljude" ili raditi fotoreportaže.]

** Stalno dobivaš kritike da radiš samo "lake zadatke", dok kritičar za sebe tvrdi kako "radi kao konj i ubije se od posla". Ako kritičaru predložiš zamjenu posla, kritičar to uvijek odbije.

[Npr. -"Ti radiš samo gluposti, dok se mi naradimo kao konji!" -"O'š se mijenjat, da se malo odmoriš? Ti radi moje ja ću tvoje..." -"Ne hvala!"]

** Nisu u stanju izgovoriti prostu rečenicu sa važnim informacijama ili uputama (do mjere da se moraš "igrati pogađanja"), ali su u stanju davati kilometarske opaske i kritike ako zbog nedostatka tih informacija ili uputa nešto ispadne krivo.

[Npr. Teško im je reći da će za snimanje trebati neki komad opreme koji se inače rijetko koristi, a kad se pojaviš na snimanju bez tog komada opreme idu opaske tipa "da si to trebao znati!"...]

** Svako malo moraš bezpogovorno nekome nešto "pomagati" i prekidati vlastiti posao, do mjere da ga više uopće ne stigneš raditi. Čak i kada ima tucet drugih ljudi koji u tom trenutku ne rade ništa.

[Npr. Kad si zatrpan poslom i stisnut rokovima, trebao drugima uz to još i kuhat kavu, nosit gablec,  itd...  iako oko ima ljudi koji u tom trenu sjede za kompjuterom i igraju pasijans ili vise na Facebooku.]

** Redovito dobivaš kritike tipa "ako jesi, zašto jesi? - ako nisi, zašto nisi?".

[Npr. Da se ispred zgrade redakcije dogodi neka nesreća, pa zgrabiš aparat da to snimiš ide opaska "Tko ti je rekao da to snimaš?". Da to ne napraviš, ide opaska tipa "Zašto to nisi snimio?".]

** Kad se dogodi neki veći problem, tipa nekakve prpirke, sukoba, nezgode ili čak fizičkog napada, svi staju na stranu onoga tko je to izazvao, ili pak bagateliziraju čitav problem.

[Npr. Ak se dogodi da fotoreportera na zadatku napadne neka "važna" ili "poznata" osoba, umjesto da kritiziraju napadača i brane kolegu koji je radio svoj posao, postavljaju se pitanja tipa <em>"..a tko ga dje therao da ga ide slikat?"]