Fotografske budalaštine

Svaki fotograf, pogotovo onaj ozbiljniji, ima neki svoj specifičan način rada, bez obzira radi li se o izboru opreme, fotografskih motiva ili obrade snimljenih slika. To je između ostaloga i način po čemu se ozbiljni fotografi međusobno razlikuju - njihov način rada je ujedno i svojevrsni "autorski potpis" po kojem s vremenom postane prepoznatljiv.

Štoviše svi veliki fotografi su bili poznati po nečemu što su radili drugačije od ostalih. Međutim, njihov način rada su kasnije mnogi pokušavali kopirati, pri tome tvrdeći da "to tako mora biti ili u suprotnom fotografija nikako nije dobra". Upravo tu i nastaje problem kada neki fotograf svoj način rada pokušava dogmatski nametnuti drugim fotografima kao "jedini ispravan i fotografski prihvatljiv", čak ponekad i na način da izravno ili neizravno obezvrijeđuje sve druge načine rada. Tako se često može dogoditi svojevrsno sukobljavanje fotografa oko toga čiji je način rada bolji, i čije su fotke "vrijednije" zbog načina na koji su dobivene. Može se čak reći da zapravo svaki fotograf ima svoj način rada koji je nekom drugom fotografu "loš" i "neprihvatljiv."

"Jedina prava crno-bijela fotografija je samo ona na film"

Postoje oni koji tvrde kako je samo filmska fotografija na crno bijeli film prava fotografija. Bez obzira što digitalni aparati također bilježe sliku i što današnja razina obrade koja se može postići u programima za obradu slike može postići gotovo istovjetan izgled. Osim toga, crno-bijela fotografija je crno bijela fotografija - fotografija koja se sastoji od crnog, bijelog i niza sivih tonova između. Kako je ona postignuta, manje bitno. Prosječnog promatrača zanima prvenstveno ono što vidi. 

"Smije se kadrirati samo u tražilu aparata" 

Postoje oni koji tvrde kako svaku fotografiju treba dobiti direktno "iz tražila fotoaparata", i kako je bilo kakvo naknadno kadriranje (tj. izrezivanje) "zabranjeno". Svakako da treba u samom trenutku snimanja pokušati dobiti što bolji kadar, no nekima je očito "ispod časti" napraviti izrez fotografije te su sposobni odbaciti inače savršeno dobru fotografiju samo iz razloga što je ili nešto nepoželjno uletjelo uz rub kadra (i tako "upropastilo" sliku), ili su predaleko pa zbog "prekratkog" objektiva ne mogu izdvojiti točan kadar kakv žele, ili im se slučajno dogodilo da horizont nije ravan.... isl.

"Ako nema pozadinske zamućenosti slika nije dobra" 

Bokeh, DOF ili kako već nazivali pozadinsku zamućenost na slikama u nekim situacijama i žanrovima fotografije je itekako poželjna. No u drugima nije. Izuzetno koristan za portrete, no za uličnu i dokumentarnu fotografiju uglavnom suvišan. Iako ga je na slikama ugodno gledati jer pomaže da se izdvoji glavni objekt na slici, ni u kojem slučaju njegov izostanak nije uvijet zbog kojeg slika automatski nije dobra.

"Photoshop se ne smije koristiti" 

Photoshop (ili bilo koji drugi program za obradu) je za digitalnu fotografiju isto ono što je tamna komora za filmsku fotografiju. Uz jedinu razliku što se za rad u tamnoj komori troše sati ili dani, dok se u Photoshopu željeno dobije za nekoliko sekundi. Osim toga, i kod filmske fotografije, vrsta upotrebljenog filma i kemikalija za razvijanje je također svojevrsna obrada.

 "Digitalno se mora snimati u RAW formatu"

Iako RAW ima svoje prednosti u odnosu na JPEG format, po pitanju dinamičkog raspona i mogućnosti naknadne obrade, dobro snimljena snimka u JPEG formatu zahtjeva puno manje postprodukcijskih zahvata, a što zna biti itekako korisno u situacijama kada se u kratkom vremenu mora snimiti, obraditi i isporučiti velik broj fotografija.

"Za dobre fotografije potrebna je skupa oprema"

Za dobre fotografije je prvenstveno potrebna dobra fotografska vještina. Oprema je samo alat. Iako je sa skupom i kvalitetnijom opremom ponekad lakše snimati, to ne znači da su snimke nastale nekvalitetnijom i lošjom opremom automatski loše, ili da je loš fotograf. Čak naprotiv. Ponekad bolji fotografski posao napravi netko jeftinom Prakticom, nego skupom Leicom.

...

Ovo su samo neke od češćih budalaština, a ima ih još mnogo. No kako god se okrene, svakog prosječnog promatrača na kraju zanima samo ono što vidi na gotovoj slici. Sam proces kako je ona dobivena ili koliko se, zbog načina na koji je dobivena, fotograf zbog nje osjeća "ponosno", takvom promatraču ne znači puno.