Renesansa fotografskog filma
Međutim, kroz povijest se već događalo da pojava nove tehnologije nije nužno značila nestanak i potpuno odbacivanje stare; kao što pojava televizije nije ugasila radio, tako ni pojava digitalne fotografije nije u potpunosti izgurala film. Uvijek je postojao (relativno mali) broj fotografa koji su i dalje snimali na film, ili su paralelno koristili i film i digitaliju.
No u posljednjih nekoliko godina događa se prava mala renesansa fotografskog filma.
Iako su veliki proizvođači tijekom prethodnih desetljeća značajno smanjili ponudu filmova, pa čak i prekinuli proizvodnju nekih filmova koji su prije bili vrlo popularni, interes za klasičnu filmsku fotografiju i potražnja za filmom ponovno raste. I to osobito među mlađim generacijama koje su uglavnom odrastale na digitalnoj fotografiji, u kontekstu "pametnih telefona" i društvenih mreža.
Kako započeti s fotografijom na film?
Za one koji se žele okušati u fotografiranja na film, postoji nekoliko relativno jednostavnih načina za početak.
Prvi i najjednostavniji način je kupnja jednokratnog fotoaparata na film. Dostupni su u većini bolje opremljenih trgovina foto-opreme. Jednostavni su za korištenje jer ne zahtijevaju gotovo nikakvo tehničko predznanje - aparat dolazi napunjen filmom (najčešće 24 ili 36 snimaka), te ima fiksni objektiv i unaprijed podešene postavke ekspozicije. Nakon što se film ispuca, aparat se nosi u foto-studio na razvijanje filma.
Drugi način je iskopati stari analogni fotoaparat iz ormara, podruma ili tavana. Ako je aparat ispravan, jedini trošak je kupnja filma i njegovo razvijanje. Potrebno je i malo učenja teorije kako bi se razumjelo što je blenda, ekspozicija i ISO osjetljivost, no s obzirom na dostupnost literature, internetskih vodiča i video-tutoriala, to ne bi trebao biti problem.
Treća opcija je kupnja rabljenog analognog fotoaparata putem oglasnika ili specijaliziranih trgovina, ili čak na nekom sajmu. Stariji, potpuno mehanički modeli često su povoljniji i vrlo izdržljivi. Noviji aparati, s baterijama, elektronikom i automatiziranim namatanjem filma, znaju biti osjetno skuplji, ali nude veću udobnost korištenja.
Izbor filma
Nekome tko nikada nije snimao na film, velik izbor filmova može djelovati prilično zbunjujuće. Različiti filmovi nude različite reprodukcije boja, kontrast, osjetljivost na svijetlo i zrnatost. Također postoji izbor između kolor i crno-bijelog filma, kao i između negativa i dijapozitiva.
Razlike između filmova bi se najlakše mogle usporediti sa "umjetničkim filterima" na pametnim telefonima, iako kod filmova te razlike nisu toliko jako izražene.
Za početnike je preporučljivo odabrati dvije do tri vrste filma i koristiti ih kontinuirano. Na taj način lakše je upoznati njihove tonalne karakteristike i prilikom snimanja postići konzistentnije rezultate.
Film u digitalnom dobu
Za razliku od digitalije koja omogućava brzinu, praktički neograničen broj snimaka (uvjetovan samo veličinom memorije), ali i brisanje loših fotografija, kod snimanja na film potreban je potpuno drugačiji način razmišljanja i pristupa fotografiranju.
Kada postoji ograničennje od 12, 24 ili 36 snimaka, bez mogućnosti brisanja, i gdje postoji realan trošak po svakom okidanju, to neizostavno natjera fotografa da vodi puno više računa o odabiru motiva, kompoziciji kadra, izboru kuta snimanja, svijetlu, i samom trenutku okidanja, a što na kraju može rezultirati samo većim brojem dobrih snimaka.
Uz to, u današnjem digitalnom svijetu, u kojem je moguće pomoću AI tehnologije
stvoriti slike koje je gotovo nemoguće razlikovati od autentičnih
fotografija, filmska fotografija postaje i svojevrsni dokaz
autentičnosti, jer su filmski negativ ili dijapozitiv fizički zapis
svjetla. Za razliku od digitalnog zapisa digitalne slike.
Primjedbe