Vrste i formati fotografskog filma
Kako se danas pojavljuju nove generacije mladih i nadobudnih fotografa koji su svoje prve prve fotografske korake napravili sa digitalijom, pa najčešće nemaju nikakvih iskustva sa snimanjem na film, možda nije na odmet spomenuti po čemu se filmovi razlikuju.
Najbitnije razlike su format i vrsta filma.
Format označava dimenzije filma, odnosno dimenzije snimljene slike na njemu. Najčešće korišteni formati fotografskih filmova koji se koriste u fotoaparatima su:
135 - film u zatvorenoj roli, širine 35mm, sa obostranom perforacijom. Format slike je najčešće 36x24mm, iako postoje (malobrojni) aparati koji snimaju u kvadratnom formatu 24x24mm ili "poluformatu" 18x24mm. Ovaj film, poznat još kao "Leica format", danas je najmasovnije korišten fotografski film.
120 - film u roli, širine 60mm, bez perforacije, sa zaštitnom papirnom trakom. Format slike je najčešće 6x6cm, iako postoje kamere koje snimaju u formatima 4,5x6cm, 6x7cm i 6x9cm. Ovaj film, poznt još i kao "srednji format" je prvi put proizveden 1901. godine, a proizvodi se još i danas.
220 - film u roli, identičan filmu 120, ali dvostruko dulji. Noviji aparati za 120 film zahvaljujući odgovarajućoj konstrukciji mogu bez problema koristiti i 220.
127 - film u roli, širine 46mm, bez perforacije, sa zaštitnom papirnom trakom. Daje slike dimenzija 3x4 ili 4x4 ili 6x4 cm. Prvi put proizveden 1912., ali ga je danas gotovo nemoguće pronaći.
110 - film u plastičnoj kazetici, širine 16mm sa jednostranom perforacijom. Veličina negativa je 13x17mm. Prvi put proizveden 1972. godine. Proizvodnja je prekinuta 2008. no još ga se povremeno može naći.
126 - film u plastičnoj kazetici, širine 35mm sa jednostranom perforacijom. Daje ekspozicije veličine 28x28mm. Prvi put proizveden 1963. godine, jedno vrijeme vrlo popularan film za jeftine aparate. Svojevrsna preteča filma 110. Proizvodnja je prekinuta 2007. no još uvjek ga se može povremeno naći, uglavnom na internetskim rasprodajama.
Osim po formatu (tj. dimenzijama i načinu pakiranja filma), filmovi se razlikuju i po načinu na koji prikazuju (tj. reproduciraju) snimljenu sliku. Najčešći su crno bijeli negativ filmovi te kolor negativ i dijapozitiv filmovi.
Crno bijeli negativ filmovi - ono što je u stvarnosti svijetlo, na filmu će biti tamno, i obratno. Izgled crno-bijelog negativa nakon razvijanja filma:
Kolor negativ filmovi - kod kolor negativ filmova slika će biti prikazana slično kao i kod crno bijelih negativ filmova, jedino što će, s obzirom da daju sliku u boji, prikazivati komplementarnu (suprotnu) boju od one koja je u stvarnosti. Izgled kolor negativa nakon razvijanja filma:
Kolor dijapozitiv filmovi - slika na filmu je identična slici u stvarnosti. Izgled dijapozitiv filma nakon razvijanja filma:
Bitno je još posebno napomenuti da se svaka od ovih navedenih vrsta filmova razvija na drugačiji način, zbog drugačijeg sastava i broja slojeva fotoosjetljive emulzije, a razvijanje filma u pogrešnim kemikalijama će samo nepovratno uništiti film.



Primjedbe