"ONO i DSZ"

Starijim generacijama kratica ONO i DSZ dobro je poznata. Nekad je značila "Općenarodna obrana i društvena samozaštita". Podrazumijevala je znanje, disciplinu i odgovornost - osobito u kriznim situacijama.

No u današnje vrijeme ta ista kratica označava nešto sasvim drugačije:
Općenarodno obmanjivanje i društveno samozaglupljivanje.

Zašto?

Zato što nikada prije nije bilo toliko lako dostupnih izvora relevantnih informacija, a istovremeno se sve češće susrećemo s dezinformiranošću, nedisciplinom, neodgovornošću i općenitim padom razine kritičkog razmišljanja. I svakoga dana, čini se, situacija po tom pitanju ide u lošijem smjeru.

Općenarodno obmanjivanje

Današnji medijski prostor, novine i televizija, sve manje služe informiranju i edukaciji. Sve češće služe popunjavanju praznog prostora između beskonačnih reklama - jednako tako površnim sadržajem.

Relevantne i korisne vijesti, kao i informativno-edukativni sadržaji, sve češće ustupaju mjesto trivijalnim temama koje ili rijetko koga doista zanimaju, ili se složenije teme pojednostavljuju do razine na kojoj njihovo razumijevanje ne zahtijeva ozbiljniji intelektualni napor. Takvi sadržaji pretvaraju se u tzv. infotainment - plitku zabavu za ubijanje dosade, a ne priliku za stvarno informiranje ili učenje.

Svoj doprinos tome svakako su dale i društvene mreže, gdje je često teško pronaći smislen sadržaj, a mjerilo vrijednosti nerijetko postaju broj pratitelja, lajkova i pohvalnih komentara - što je taj broj veći, to se sadržaj i osoba koja ga je objavila doživljavaju kao "važniji", "pametniji" i "relevantniji" - čak i kada se radi o nebulozama i dezinformacijama.

Štoviše, na društvenim mrežama sve češće dominiraju tzv. "autori digitalnog sadržaja" - "influenceri", razni dušebrižnici i "stručnjaci opće prakse" - ljudi koji često nemaju dovoljno stvarnog iskustva ili znanja, a svejedno "stručno" objašnjavaju drugima kako treba živjeti, raditi ili razmišljati. Uz čestu dozu dramatizacije i pretjerivanja u situacijama koje su uglavnom samo njima "uznemirujuće" ili "problematične".

I dok tako sebe i druge uvjeravaju da su "važni i korisni za društvo", u stvarnosti zapravo samo  zadovoljavaju vlastitu potrebu za pažnjom.

Naravno, tu su još i komentari ispod objava - prostor u kojem svatko može iznijeti mišljenje bez ikakve obaveze da pritom zna o čemu govori, i bez preuzimanja odgovornosti za napisano i eventualno širenje dezinformacija.

Društveno samozaglupljivanje

Danas gotovo svi imaju "pametne telefone". No često se zaboravlja da je i najnapredniji uređaj, od kojih su mnogi pogonjeni i umjetnom inteligencijom, u pogrešnim rukama samo skupa i beskorisna nakupina čipova.

Pametni telefon može - uz malo mentalnog napora - odgovoriti na gotovo svako pitanje i pomoći u rješavanju mnogih svakodnevnih problema. No mnogi ga i dalje najčešće koriste za gubljenje vremena - beskonačno scrollanje, gledanje uglavnom površnih videa na TikToku, Facebooku i sličnim platformama, opsesivno provjeravanje lajkova i uspoređivanje vlastitog života s tuđim "dostignućima".

Manji broj ljudi koristi mobitel kao praktičan alat - npr. da provjeri vozni red, pronađe zaobilaznu rutu ili brzo dođe do nekih drugih korisnih informacija. Često je važnije pratiti što je trend na Instagramu ili TikToku i kako snimiti još jedan "story" ili niz selfija te provjeravati koliko su "lajkova" dobili.

U nekim slučajevima ide se toliko daleko da djecu više odgajaju ekrani nego roditelji koji su im prerano dali mobitele u ruke.

I onda se događa da neke osnovne životne vještine - pogotovo kod mlađih generacija - postaju neočekivano zahtjevne. Sve je više djece koja zbog pretjeranog vremena pred ekranima imaju poteškoća s osnovnim radnjama poput pravilnog držanja olovke, listanja knjige ili očitavanja analognog sata. A neke kompleksnije motoričke, intelektualne i socijalne vještine ne treba ni spominjati...

U konačnici, događa se da tehnologija više ne služi čovjeku, već čovjek sve češće služi tehnologiji - ponekad do razine ovisnosti koja postupno narušava kognitivne i intelektualne sposobnosti.