Seksizam u fotografiji
U današne vrijeme je jako moderno spominjati ljudska prava, jednakost spolova, s posebnim naglaskom na borbu protiv šovinizma, seksizma i diskriminacije po spolu.
No, kada se govori o fotografiji i fotografiranju, može se uočiti poprilična nejednakost i razlika u kriterijima, jer se potpuno ista stvar, odnosno radnja, tumači posve drugačije, ovisno o tome fotografira li muškarac ili žena.
Evo samo nekoliko primjera:
Ako muškarac fotografira ženski akt, često se mogu čuti osude i opaske kako je to "pretvaranje žene u seksualni objekt" i "iskorištavanje njezina tijela".
Ako žena fotografira ženski akt, to odjednom nije problem, već je to "emancipacija" i "istraživanje ženstvenosti".
Ako muškarac fotografira muški akt, na to se gleda s čuđenjem i nerijetko se raspravlja o njegovim seksualnim sklonostima.
Ako žena fotografira muški akt, to se smatra "hrabrošću" ili "umjetničkom slobodom".
Ako muškarac na javnom mjestu ili događaju uperi fotoaparat u smjeru djece, odmah se diže alarm jer ga se smatra mogućim predatorom i voajerom.
Ako potpuno istu stvar učini žena, na nju se gotovo uopće ne obraća pažnja.
Ako muškarac na nekoj izložbi ili javnom fotografskom izlaganju izrazi emocionalnost ili sumnju u vlastiti rad, odmah ga se smatra "neprofesionalnim", "nezrelim" ili "slabićem".
Ako žena učini potpuno isto, odjednom je to "izraz njezinih autentičnih emocija" i "inspirativnost".
Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera...
Svi ti primjeri zapravo pokazuju da, unatoč retorici o "jednakosti spolova" i "borbi protiv seksizma", društvo i dalje gleda isključivo spol fotografa i sve stereotipe koji ga prate. A to zapravo pokazuje da je ta deklarativna borba protiv seksizma - paradoksalno - seksizam, ali s obrnutim predznakom.
Primjedbe
Što se tiče brige za djecu, činjenica je da nema puno slučajeva u kojima žene napadaju i seksualno iskorištavaju djecu, to mnogo više rade muškarci. Naravno da nije svaki fotograf pedofil, ali obzirom
na javno poznate situacije možda je razumljiv strah roditelja.
Mislim da postoji neka histerija oko napada na ljude, kad se osobe koje ništa ne znaju o tome šta se zaista događalo, pridružuju hajci na nekoga tko je optužen u javnosti za nedolično ili nasilno ponašanje.
To se može dogoditi svima, ne samo fotografima. Društvene mreže su vrlo pristupačna podloga za takve progone ljudi, koji se teško mogu obraniti i kad ništa nisu skrivili.
loša majka, previše se uljepšava, premalo se uljepšava, ima loše izbore u životu....itd.